<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Duhovnost Archives - Župa sv. Petra apostola, Zagreb</title>
	<atom:link href="https://www.sveti-petar.hr/category/duhovnost/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>http://www.sveti-petar.hr/category/duhovnost/</link>
	<description>Župa i župna crkva svetog Petra apostola u Zagrebu</description>
	<lastBuildDate>Fri, 13 Nov 2026 14:44:25 +0000</lastBuildDate>
	<language>en-US</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>
	<item>
		<title>15.11. &#8211; 33. nedjelja kroz godinu</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/33-nedjelja-kroz-godinu/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 19 Mar 2021 14:47:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<category><![CDATA[nedjelja]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.sveti-petar.hr/?p=6186</guid>

					<description><![CDATA[<p>Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10;15, 11:30 i u 18:30 sati. Danas Crkva slavi trideset i treću nedjelju kroz godinu, posljednju prije svečanosti Krista Kralja koja zatvara liturgijsku godinu.Glavni sadržaj baštine koja nam je dana sastoji od milosti Božje, oni koji je primaju s dobrim raspoloženjem i velikodušnošću, omogućuju sebi [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/33-nedjelja-kroz-godinu/">15.11. &#8211; 33. nedjelja kroz godinu</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[		<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="6186" class="elementor elementor-6186">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-f0e4b3a elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="f0e4b3a" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-739364f" data-id="739364f" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<section class="elementor-section elementor-inner-section elementor-element elementor-element-71cf99e elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="71cf99e" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-33 elementor-inner-column elementor-element elementor-element-c1e8dd8" data-id="c1e8dd8" data-element_type="column" data-e-type="column" data-settings="{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-6329831 elementor-widget__width-initial elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="6329831" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10;15, 11:30 i u 18:30 sati.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
				<div class="elementor-column elementor-col-66 elementor-inner-column elementor-element elementor-element-2ad6f93" data-id="2ad6f93" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-b192a6e elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="b192a6e" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Danas Crkva slavi trideset i treću nedjelju kroz godinu, posljednju prije svečanosti Krista Kralja koja zatvara liturgijsku godinu.<br />Glavni sadržaj baštine koja nam je dana sastoji od milosti Božje, oni koji je primaju s dobrim raspoloženjem i velikodušnošću, omogućuju sebi primanje još više milosti. S druge strane, oni koji ne iskoriste dobra koja im Bog šalje i „pokopaju ih“, zbog lijenosti i nedostatka velikodušnosti, koji ne mole ili ne idu na sakramente, dobrovoljno postaju nesposobni primiti više i rasti da bi urodili većim plodom. Zato Gospodin kaže „svakome tko ima, dat će se više i imat će obilje; Ali onome tko nema, oduzet će se i ono što ima “.<br />S druge strane, kada se velikodušno raspoložimo za služenje Bogu, u svojoj osobnoj molitvi i, posebno, u žrtvi oltara, to bi bilo poput davanja svojih talenata u ruke „novčara“ koji jamče plod naših darova. Ali oni koji su sebični i uvijek traže vlastitu korist, guše svoju plodnost.<br />Talenti također predstavljaju naše ljudske osobine i osobne sposobnosti. I u tom smislu, ne možemo se poistovjetiti sa slugom koji zakopava svoj talent: „Kako je žalosno ne izvući korist i autentični plod iz svih osobina, malobrojnih ili mnogih, koje je Bog dao, da se može služiti ljudima i društvu! Zato, iskopaj svoj talent! Izvuci iz njega korist. Onda ćeš okusiti radost koja kaže da u tom nadnaravnom poslu ne igra ulogu dobitak kojemu se ljudi dive. Važno je samo, da mi dademo sve što jesmo i što imamo, da pazimo na korisnost talenta i da bez prekida donosimo dobre plodove.“<br />Konačno, dobar način da primljeni talenti djeluju je pomoći drugima da otkriju svoje talente, ukratko, da se obradujemo zbog toga što se otkrivaju talenti drugih, tako da i oni sudjeluju u ovoj božanskoj plodnosti.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-c457f8a elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="c457f8a" data-element_type="section" data-e-type="section" data-settings="{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-3728bb2" data-id="3728bb2" data-element_type="column" data-e-type="column" data-settings="{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-a14570a elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="a14570a" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Liturgijska čitanja: 1. čitanje Izr 31,10-13.19-20.30-31; psalam Ps 128,1-5; 2. čitanje 1Sol 5,1-6; evanđelje Mt 25,14-30</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-583da1f elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="583da1f" data-element_type="section" data-e-type="section">
							<div class="elementor-background-overlay"></div>
							<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-3f03e16" data-id="3f03e16" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-cb0e8f5 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="cb0e8f5" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p><strong>Čitanje svetog Evanđelja po Mateju</strong><br />U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:<br />»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«<br /><strong>Riječ Gospodnja.</strong></p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-d63e591 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="d63e591" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-58f263b" data-id="58f263b" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-1e956cb elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="1e956cb" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<div class="col-lg-8 col-div-lg pr-lg-4 mb-3">
<div class="page">
<div class="page-text">
<div class="col-lg-8 col-div-lg pr-lg-4 mb-3">
<div class="page">
<div class="page-text">
<p>U Matejevu tekstu stoji da Isus ovu prispodobu upućuje učenicima, ali je povijesno vjerojatno bila upravljena farizejima, koji su od Boga primili dar riječi Božje i predstojničke službe u vjerničkoj zajednici, a nisu se dovoljno zalagali. Isus ih je kritizirao da govore, a ne čine (Mt 23, 3), da zaključavaju vrata Kraljevstva pred neupućenima, sami ne ulazeći, a drugima priječeći da uđu (Mt 23, 13; Lk 11, 52). Matej je prispodobu više prilagodio Crkvi svoga vremena i kasnijim sudionicima nedjeljne liturgije. Kod njega je ključno što gospodar prilikom polaska daje sve svoje imanje, ali svakomu prema njegovoj sposobnosti. Pokazuje potpuno povjerenje u sluge: što steknu gospodaru i sebi su stekli. Očito da je u Matejevoj Crkvi bilo nejednakih po položaju, duhovnosti i misionarskim uspjesima. Umjesto da jedni drugima zavide, Matej ih na temelju ove prispodobe potiče da svjesno iskoriste talente koje su primili te da u nejednakosti vide znak Božje osobne pažnje prema svakomu, jer Bog ne preopterećuje, nego računa sa svojim vjernicima kakvi jesu.<br />Ključan je pojam talenta. To je bio kovani novac od zlata ili srebra, težak po nekoliko desetaka kilograma. Nije bio isti u Grčkoj i Siriji Isusova vremena. Grčki talent vrijedio je 6.000 denara, a denar je bio plaća za jednu nadnicu. Tako gazda najsposobnijem sluzi daje novac u vrijednosti od pet talenata ili 30.000 nadnica, onomu sa srednjim sposobnostima dva talenta ili vrijednost od 12.000 nadnica, a onomu s najmanje sposobnosti &#8220;samo&#8221; jedan ili vrijednost od 6.000 nadnica. Novcem su mogli osobno raditi i tako zarađivati ili ga pozajmiti novčaru, čime bi dobili kamate od otprilike 14%. Propis za novac ili tuđe blago bio je ovaj: ako se sakrije u kući pa nestane, odgovoran je onaj koji je trebao čuvati; ako se zakopa u zemlju pa nestane, čuvar nije bio odgovoran.<br />Prva dvojica slugu stekla su dvostruku svotu i dobivaju istu nagradu: pripuštenje u intimno zajedništvo s gospodarom, koji je u ovoj prispodobi slika Boga. Treći sluga imao je iskrivljenu sliku o gazdi: smatrao ga je strogim i nemilosrdnim gospodarom pred kojim sluga može biti samo kriv. Zato zakopa gospodarov novac i ne poduzima nikakvu inicijativu. Taj sluga s iskrivljenom slikom o gospodaru poticaj nam je da se pitamo nismo li gdje ljude otjerali od Boga i Crkve osornim svjedočenjem Boga.<br />Prispodoba je postala sastavni dio evropske kulture, jer svi narodi govore o talentima koje imaju pojedinci. To su naravne sposobnosti s kojima se rađamo, a koje možemo i trebamo usavršavati. Zato se danas pitamo kako koristimo Božje talente. Nadalje, kako cijenimo rad domaćica i neznatnih? Pridonosimo li aktivno porastu Božje stvari u svijetu? Opravdavamo li povjerenje koje nam je Bog iskazao poslavši nas u život baš u ovo doba, medu ovakve ljude, s ovakvim sposobnostima?</p>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>
		<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/33-nedjelja-kroz-godinu/">15.11. &#8211; 33. nedjelja kroz godinu</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Moralnost naših postupaka</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/moralnost-nasih-postupaka/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 05 Oct 2019 15:49:07 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.sveti-petar.hr/?p=5403</guid>

					<description><![CDATA[<p>«Ljudski čini, tj. čini slobodno izabrani na osnovu suda savjesti, moralno su ocjenivi. Oni su ili dobri ili zli» (Katekizam, 1749). «Rad je moralno dobar kada se izbor slobode podudara s istinskim dobrom čovjeka i tako izražava dragovoljno svrstavanje osobe prema krajnjem cilju, tj. samom Bogu»1. «Moralnost ljudskih čina ovisi: —o izabranom objektu; —o namjeravanoj [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/moralnost-nasih-postupaka/">Moralnost naših postupaka</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>«Ljudski čini, tj. čini slobodno izabrani na osnovu suda savjesti, moralno su ocjenivi. Oni su ili dobri ili zli» (Katekizam, 1749). «Rad je moralno dobar kada se izbor slobode podudara s istinskim dobrom čovjeka i tako izražava dragovoljno svrstavanje osobe prema krajnjem cilju, tj. samom Bogu»1. «Moralnost ljudskih čina ovisi:</p>
<p>—o izabranom objektu;</p>
<p>—o namjeravanoj svrsi ili o nakani;</p>
<p>—o okolnostima čina.</p>
<p>Objekt, nakana i okolnosti »izvori« su ili konstitutivni elementi moralnosti ljudskih čina» (Katekizam1750). Moralni objekt</p>
<p>Moralni objekt «je obližnji cilj promišljenog izbora koji određuje čin htijenja osobe koja djeluje»2. Moralna vrijednost ljudskih čina (bilo da su dobri ili loši) ovisi prije svega o podudaranju objekta ili željenog čina, s dobrom osobe, prema sudu ispravnog razuma3. Jedino, ako je ljudski čin dobar za objekt, &#8220;usmjeren &#8221; je krajnjem cilju4.</p>
<p>Postoje čini koji su u svojoj unutrašnjosti zli jer su zli «uvijek i za same sebe, tj., za svoj objekt, neovisno o krajnjim namjerama počinitelja i okolnostima»5.</p>
<p>Pavao VI, osvrnuvši se na kontraceptivne primjene, naznačio je da nije nikada dopušteno «učiniti objektom pozitivnog čina volje, koji je u sebi nemoralan i time za ljudsku osobu nedostojan, premda se njime želi zaštititi ili promovirati individualno, obiteljsko ili društveno dobro» (PAVAO VI, Enc. Humanae vitae, 25-VII-1968, 14).</p>
<p>Proporcionalnost i dosljednost, pogrešne su teorije o škodljivosti i o oblikovanju moralnog objekta neke radnje, prema kojima ga treba odrediti na temelju &#8220;proporcije&#8221; između dobra i zla koje se preispituje, ili na temelju &#8220;posljedica&#8221; koje mogu nastati6.</p>
<p>Nakana</p>
<p>U ljudskom djelovanju «svrha je prvo čemu je upravljena nakana, i označuje cilj prema kojemu radnja teži. Nakana je pokret volje prema svrsi; ona je okrenuta prema cilju djelovanja» (Katekizam, 1752)7. Čin koji je po sebi &#8220;usmjerljiv&#8221; prema Bogu, «postiže svoje krajnje i presudno savršenstvo, kada ga volja uistinu usmjeri prema Bogu»8. Nakana subjekta koji djeluje «je bitna sastojnica za moralnu kvalifikaciju čina» (Katekizam, 1752).</p>
<p>Nakana «se ne ograničava na usmjerenje naših pojedinih čina, nego može i mnogostruke akcije usmjeriti prema jednom te istom cilju; može usmjeriti cijeli život prema konačnom cilju» (Katekizam, 1752)9. «Jedan te isti čin može biti nadahnut različitim nakanama» (ibidem).</p>
<p>«Dobra nakana (npr. pomoći bližnjemu) ne čini dobrim ni ispravnim neko djelo koje je u sebi neuredno (kao što su laž ili ogovor. Svrha ne opravdava sredstva» (Katekizam, 1753)10. «Naprotiv, prisutnost zle nakane (kao npr. častohleplje) čini zlim čin koji, u sebi, može biti dobar (kao milostinja; Mt 6, 2-4)» (Katekizam, 1753).</p>
<p>Na primjer, proporcionalist neće podržavati da &#8220;se može nekoga varati u dobru svrhu&#8221;, nego će preispitati je li prijevara ono što se čini, ili nije. (da li je &#8220;stvarno izabrano&#8221; prijevara ili nije) uzimajući u obzir sve okolnosti i nakanu. Na kraju bi mogao kazati da nije prijevara ono što stvarno ono jest, i mogao bi opravdati taj čin (ili bilo koji drugi).</p>
<p>Okolnosti</p>
<p>Okolnosti «su drugotni elementi moralnog čina. One doprinose povećanju ili smanjenju moralne dobrote ili zloće (npr. Svota neke krađe). One mogu smanjiti ili povećati počiniteljevu odgovornost (npr. Činiti nešto iz straha od smrti)» (Katekizam, 1754). Okolnosti «ne mogu učiniti dobrim ni ispravnim neki čin koji je u sebi zao» (ibidem). «Moralno dobar čin predpostavlja, istodobno, dobrotu objekta, svrhe i okolnosti» (Katekizam, 1755)11.</p>
<p>Izravni voljni čini</p>
<p>«Pojedini čin može biti izravno voljan, kad je posljedica zanemarivanja onoga što je trebalo znati ili činiti» (Katekizam, 1736)12.</p>
<p>«Neki se čini mogu podnositi, a da ih onaj koji ih je prouzročio ne želi; npr. Iscrpljenost majke uz postelju bolesnog djeteta. Štetan učinak nije ubrojiv ako nije željen na kao svrha ni kao sredstvo čina, kao što može biti smrt podnesena pri pružanju pomoći osobi u opasnosti. Da štetan učinak bude ubrojiv, mora biti predvidljiv i da ga je onaj koji ga je uzrokovao mogao izbjeći, npr. U slučaju ubojstva što ga prouzroči vozač u pijanom stanju» (Katekizam, 1737).</p>
<p>Kaže se također da je neki čin ostvaren s &#8220;neizravnom voljom&#8221; kada nije bio željen ni kao svrha ni kao sredstvo za drugu stvar, ali zna se da prati na potreban način ono što se želi ostvariti13. Ovo je važno za moralan život, jer se ponekad događa da postoje djela koja imaju dva učinka, dobro i zlo, i može biti dopušteno ostvariti ih da bi se dobio dobar učinak (željen izravno), iako se ne može izbjeći zlo (koje se, prema tome, želi jedino neizravno).Ponekad se radi o vrlo delikatnim situacijama, u kojima je pametno zatražiti savjet od kompetentne osobe.</p>
<p>Čin je voljan (i, utoliko, upisiv u grijeh) in causa kada se ne bira za sebe osobno, ali se često (in multis) nastavlja neizravno željenim ponašanjem. Na primjer, tko se ne suzdržava primjereno od gledanja opscenih slika, odgovoran je (jer to je želio in causa) neumjerenosti svojeg maštanja; tko se bori živjeti u nazočnosti Božjoj želi in causa djela ljubavi koja ostvaruje, a da to prividno nema nakanu učiniti.</p>
<p>Odgovornost</p>
<p>«Sloboda čini čovjeka odgovornim za vlastite čine u mjeri u kojoj su voljni» (Katekizam, 1734).Korištenje volje, uvijek snosi odgovornost pred Bogom: kod svakog slobodnog čina, na neki način, prihvaćamo ili odbijamo volju Božju. «Napredovanje u krijeposti, poznavanje dobra i askeza povećavaju gospodstvo volje nad vlastitim činima» (Katekizam, 1734).</p>
<p>«Ubrojivost i odgovornost za neki čin mogu se umanjiti ili poništiti neznanjem, nepažnjom, nasiljem, strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihičkim ili društvenim čimbenicima» (Katekizam, 1735).</p>
<p>Zasluga</p>
<p>«Izraz &#8220;zasluga&#8221; općenito označuje dužnu naplatu što ga zajednica ili društvo daje nekom svom članu za djelo, prosuđeno kao dobro ili zlo, koje prema tome zaslužuje nagradu ili kaznu. Zasluga ulazi u red kreposti pravednosti, po načelu jednakosti koje joj je pravilo» (Katekizam, 2006)14.</p>
<p>Čovjek, sam po sebi, nema za svoja dobra djela zasluga pred Bogom (usp.Katekizam, 2007). Ipak, «naše posinaštvo nas po milosti čini sudionicima božanske naravi, ono nam može, po nezasluženoj pravednosti Božjoj, pružiti i pravu zaslugu. To je pravo tek posljedica milosti, puno pravo na temelju ljubavi koja nas čini &#8220;subaštinicima&#8221; Kristovim i dostojnima da steknemo obećanu baštinu vječnoga života» (Katekizam, 2009)15.</p>
<p>«Čovjekova zasluga pred Bogom u kršćanskom životu počiva na tome što je Bog slobodno odlučio čovjeka pridružiti djelu svoje milosti» (Katekizam, 2008)16.</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/moralnost-nasih-postupaka/">Moralnost naših postupaka</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Božji glas u meni</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/bozji-glas-u-meni/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 05 Oct 2019 15:23:31 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.sveti-petar.hr/?p=5401</guid>

					<description><![CDATA[<p>“U dubini naše savjesti otkrivamo zakon koji si sami ne namećemo, ali koji nas drži u poslušnosti. Glas koji nas stalno poziva birati dobro i izbjegavati zlo, glas savjesti, kada je to nužno, govori našem srcu: učinite ovo, izbjegavajte ono.”[1] Ove riječi Drugog vatikanskog sabora naglašavaju to zajedničko iskustvo. Svaki razuman čovjek može spoznati unutarnji [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/bozji-glas-u-meni/">Božji glas u meni</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>“U dubini naše savjesti otkrivamo zakon koji si sami ne namećemo, ali koji nas drži u poslušnosti. Glas koji nas stalno poziva birati dobro i izbjegavati zlo, glas savjesti, kada je to nužno, govori našem srcu: učinite ovo, izbjegavajte ono.”[1] Ove riječi Drugog vatikanskog sabora naglašavaju to zajedničko iskustvo. Svaki razuman čovjek može spoznati unutarnji glas koji mu govori kako je dobro poštivati roditelje ili biti odan drugima te kako je loše krasti ili klevetati. Također, govori nam da to osnovno razlikovanje dobra i zla, koje svaka osoba koristi u različitim prilikama, nije rezultat nekih dubokih promišljanja, već je imanentno nama ljudima. To posjedujemo po našoj prirodi, a ne kao proizvod potpuno ovisan o obrazovanju i kulturi. To nije znanje o društveno ispravnom ili politički korektnom u određenom vremenu i okolnostima, nego su principi koji se ne mogu mijenjati bez proturječja našoj najdubljoj težnji za srećom.</p>
<p>Nemali broj ljudi pronalazi Boga na tom tragu. Razmišljajući o stvarnosti moralne savjesti, otkrili su “svojim razumom Božji glas koji ih potiče činiti dobro i izbjegavati zlo.” [2] Oni su spoznali kako je moralna savjest, po kojoj mi rasuđujemo dobro i zlo, “svjedok samoga Boga”, [3] Stvoritelja i Gospodina, koji ravna našim slobodnim nastojanjima pokazujući nam ispravan put koji vodi prema ljudskom savršenstvu i sreći.</p>
<p>Međutim, teško je otkriti Boga kroz savjest ako odbijamo obraćati pozornost na njezine ispravne prosudbe i radije živimo površno dopuštajući da nas vode hirovi ili pak ponos zbog kojeg ne prihvaćamo postojanje dobra koje treba činiti i zla koje treba izbjegavati tvrdeći da smo iznad te stvarnosti.</p>
<p>Za razliku od takvih, oni koji nisu još prihvatili dar vjere, ali slušaju i slijede ispravne prosudbe svoje savjesti, mogu pronaći Boga u tom &#8220;unutarnjem svetištu&#8221;. Oni uklanjaju prepreke za pristajanje na nadnaravno božansko Otkrivenje te će tako moći bolje razumjeti da je moralni zakon koji je Bog otkrio u povijesti, a kulminirao je u Kristu, u skladu s tim ispravnim prosudbama. Oni će vidjeti te prosudbe u novom svjetlu koje ih zatim potiče slijediti ih još sigurnijim korakom.</p>
<p>Božji glas u našoj savjesti</p>
<p>Nevjernik može tragati za Bogom i otkriti Ga kroz spoznaju u svijesti moralnog dobra, unutarnjeg glasa koji nam govori o dobru za koje se treba zauzimati i zlu koje treba izbjegavati. [4] Ta svijest o dobru i unutarnji glas koji nas poziva na to biljeg je Vrhovne Istine i Vrhovnog Dobra koje svaka osoba može otkriti.</p>
<p>Vidimo kako se ta stvarnost ocrtava u Isusovom dijalogu s bogatim mladićem. &#8220;Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?&#8221; A On mu reče: &#8220;Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš.&#8221; [5] Naš Gospodin jasno kaže da pitanje o tome što je dobro ima smisla jedino zato što u konačnici postoji Netko tko je apsolutno Dobar: Bog. Pitanje tog mladića otkriva &#8220;apsolutno Dobro koje nas privlači i poziva; to je odjek Božjeg poziva, Boga koji je izvor i smisao čovjekovog života.&#8221;[6]</p>
<p>Poput ovog mladića, svatko osjeća taj poziv ka Dobru i nalazi u svom srcu urezan zakon koji ukazuje na ono što je dobro te nas navodi da tako činimo. To je nježan, ali jasan glas koji kaže: čuvaj zapovijedi. To su zapovijedi Dekaloga koje možemo spoznati otkrivajući ih iznutra, međutim sam Bog je odlučio otkriti ih jer grijeh bijaše prijetio zamagliti ih u mnogim srcima. Svatko tko iskreno promotri u sebi, može vidjeti da su ove univerzalne zapovijedi &#8211; urezane u Mojsijevu kamenu &#8211; također urezane u našem srcu [7] kako bismo ih mogli primijeniti u svakojakim prilikama kroz prosudbe savjesti.</p>
<p>Ove zapovijedi prisutne u svakom od nas u konačnici nisu naše. Nitko ih nije izmislio, već smo ih svi mi primili kao učešće u beskrajnom blagu Mudrosti i Dobrote koje nas nadilaze. &#8220;Istina prebiva u čovjeku&#8221;, kaže sveti Augustin i nastavlja: “Ako otkrijete da se vaša priroda mijenja, nadmašite sami sebe. Idite tamo odakle sam razum dobiva svoje svjetlo.” [8]</p>
<p>&#8220;Samo Bog može odgovoriti na pitanje o dobru jer je On sam Dobro. Međutim, On je već dao odgovor na to pitanje. Učinio je to stvaranjem čovjeka i zapovijeđu mudrosti i ljubavi do njegovog kranjeg cilja kroz zakon koji je upisan u njegovo srce, &#8216;prirodni zakon&#8217;.&#8221; [9] Taj zakon, koji svaka osoba može otkriti u svojoj nutrini i koji savjest primjenjuje u određenim prilikama, usmjerava nas k Bogu. To je zapravo prvo usmjeravanje naših slobodnih djela njihovoj svrsi [10] prije donošenja bilo kakvih prosudbi.</p>
<p>To je zakon koji nam je dan kao udio u božanskoj Mudrosti. Psalam 4 to izražava postavljanjem pitanja: &#8220;Mnogi govore: tko će nam pokazati što je dobro?&#8221; Psalmist odgovara: &#8220;Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svojega!&#8221; Stoga vidimo, kaže sv. Toma, “da je svjetlo prirodnog razuma kojim razlučujemo dobro od zla, što je upravo uloga prirodnog zakona, ništa drugo nego odsjaj Božanskog svjetla u nama.&#8221; [11] Moguće je poricati ovaj transcendentalni temelj prirodnog zakona tvrdeći da je savjest potpuno autonomna norma morala, kao što je moguće negirati Božju Mudrost i Dobrotu i Njegovo postojanje. Međutim, ne u ime razuma, ne kao rezultat promišljanja, već samo kao rezultat slobodnog izbora.</p>
<p>Ipak, nije teško predvidjeti posljedice ove pretpostavljene potpune autonomije u prosuđivanju što je ispravno, a što pogrešno, dovodeći tako do „ozbiljnog narušavanja života u društvu&#8221;. Ako potpuna autonomija podrazumijeva samopromociju, ljudi neizbježno dolaze do točke kada počinju odbijati jedni druge. Svakoga se smatra neprijateljem od kojega se treba braniti. Tako društvo postaje skupina pojedinaca postavljenih jedni pored drugih, ali bez međusobne povezanosti. Svatko se nastoji istaknuti neovisno o drugome i s namjerom nametanja vlastitih interesa. Međutim, suočeni s analognim interesima drugih ljudi, mora se pronaći neki oblik kompromisa ako želimo društvo u kojem je svakom pojedincu zajamčena maksimalna sloboda. Na taj se način gubi svaka poveznica na zajedničke vrijednosti i istinu koja je potpuno obvezujuća za svakoga, a društvo ulazi u živi pijesak potpunog relativizma. U tom trenutku sve se može pregovarati, sve je otvoreno za cjenkanje: čak i prvo od temeljnih prava, pravo na život.” [12]</p>
<p>Posljedica je to raskida između savjesti i Boga, između prirodnog zakona kojim se savjest koristi i božanske Mudrosti koja je utemeljila ovaj zakon u nama kao zraku svoje svjetlosti. Te posljedice, tako često vrlo bolne, jasno pokazuju da savjest ne može zapovjediti ono što je protivno moralnom zakonu koji je iznad nje i da nitko ne može opravdati djelovanje protivno moralnom zakonu jednostavno govoreći da djeluje po savjesti ili da to čini zato što to zahtijeva njegova savjest; ili pak bezlična &#8220;ljudska savjest&#8221;, to jest mišljenje većine u određenom vremenu i prostoru. To je jednostavno sredstvo na koje se neki ljudi prizivaju kako bi opravdali vlastite stavove na štetu drugih, ponekad čak zamjenjujući moralni zakon sa stavom najutjecajnijih.</p>
<p>Tko razmišlja o tim posljedicama, može razumjeti da autoritet savjesti koji usmjerava ponašanje svake osobe ne dolazi sam od sebe, već iz činjenice da primjenjuje moralni zakon otkriven utisnut u srcu te da taj zakon proizlazi iz Boga. Daleko od toga da je savjest autonomni izvor moralnog zakona, &#8220;savjest je poput Božjeg glasnika; on ne zapovijeda time što sam govori, već time što to dolazi od Boga.&#8221; [13] Savjest je, prema tome, &#8220;Božja sudačka stolica nastanjena u ljudskom srcu &#8221; [14], &#8220;sveto mjesto gdje Bog govori čovjeku.&#8221; [15] Možemo čak reći da &#8220;kad sluša svoju savjest, razborit čovjek sluša Boga kako govori.&#8221; [16] Ukratko, Bog je &#8220;jedini konačni izvor moralnog poretka u svijetu koji je stvorio. Čovjek sam ne može razlučiti što je dobro, a što zlo. Čovjeku, stvorenom na sliku Božju, Duh Sveti daje dar savjesti, tako da u toj savjesti slika može vjerno odražavati Njegov model, koji je istovremeno Mudrost i vječni zakon, izvor moralnog poretka u čovjeku i u svijetu.&#8221; [17]</p>
<p>Čežnja za Bogom</p>
<p>Mnogim ljudima potrebna je pomoć u osluškivanju glasa ispravne savjesti koji ukazuje na dobro i nagovara nas da to činimo, a ne da ga brkamo s glasom sebičnosti ili hirom. Po zakonu koji je zapisan u vlastitom srcu čovjek može spoznati da postoji Netko &#8211; Bog, naš Stvoritelj i Gospodin &#8211; koji je mudrošću i dobrotom sve uredio; vrhovni zakonodavac, autor moralnih normi koje svakom čovjeku govore koji je put ponašanja koji odgovara ljudskom dostojanstvu; pravedni sudac koji će svakog nagraditi prema njegovim djelima.</p>
<p>Međutim, često nije lako čuti i slijediti glas ispravne savjesti, kao što nam kazuju riječi svetog Pavla: Uživam u Božjem zakonu u dubini duše, ali u svojim udovima vidim još jedan zakon koji je u sukobu sa zakonom uma i porobljava me zakonu grijeha koji prebiva u mojim udovima. [18] Otuda velika potreba da se svaka osoba bori protiv svojih zlih sklonosti, mrtve težine grijeha; bitka je to u kojoj vas „nebo vuče prema gore; a mi klizimo prema dolje. Ne tražite isprike!“ [19] Osoba spremna na borbu čuje Božji glas sve jasnije i opaža Njegovu prisutnost; ali tko se preda neprijatelju, slabo ga čuje, iako taj glas nikad ne utihne. &#8220;Niti jedna tmina grijeha ne može u potpunosti oduzeti čovjeku svjetlost Boga Stvoritelja.&#8221; [20] &#8220;Nema ljudskog srca, koliko god bilo duboko uronjeno u grijeh, koje poput žeravice u pepelu ne krije plamičak dobrote.&#8221; [21]</p>
<p>Svako srce gaji čežnju za Bogom koja često nije eksplicitna, već skrivena u potrazi za istinom i dobrom, za pravdom i ljubavlju, čežnju koja se nalazi i kod toliko ljudi koji ne vjeruju u Boga. Ne shvaćajući to, oni čekaju nekoga da im govori o dobru, pravdi, ljubavi &#8211; o Bogu &#8211; i da im jasno obrazloži kako naći Njega zahtijeva obraćenje: obratite se i vjerujte Evanđelju [22], kaže Krist.</p>
<p>Na taj će način shvatiti kako je Bog taj koji je u njihova srca usadio te želje za istinom i dobrom prije svega kako bi Ga mogli spoznati i voljeti, a također i da njihova djela služenja drugima mogu uroditi plodom. Sad je pravo vrijeme za buđenje [23], opominje Sveto pismo. Bog nas poziva da činimo dobra djela, da uspostavimo pravdu i mir, da sve prožimamo ljubavlju. Ne samo s ljubavlju koja proizlazi iz naših vlastitih slabih sila, nego i s neizmjerno superiornijim darom: Ljubavlju Božjom ulivenom u naša srca po Duhu Svetomu koji nam je dan. [24]</p>
<p>Susret s Bogom u svetištu savjesti, osobno obraćenje uz obilje milosti, trebalo bi voditi u novi život djece Božje koja nastoje održati intiman dijalog s Presvetim Trojstvom prisutnim u duši. Trebalo bi voditi u kontemplativan život sred svakodnevnih aktivnosti koji duboko utječe na način kako ih provodimo jer to vodi njihovom ostvarenju u najvećoj mogućoj mjeri, dok vježbamo kršćanskih vrlina ljubavi.</p>
<p>Put koji je počeo osluškivanjem Boga u vlastitoj savjesti polako prelazi u intimno prijateljstvo s Bogom. Postajemo osjetljiviji u slušanju Božjeg glasa u našoj duši: &#8220;On predlaže svoju volju u šapatu, duboko u našoj savjesti i stoga moramo pažljivo slušati kako bismo prepoznali Njegov glas i bili vjerni.&#8221; [25] Potrebno je čuvati tu spremnost pažljivog slušanja u našoj savjesti, koja nas je prva vodila k Njemu. &#8220;Vratite se svojoj savjesti, ispitajte je &#8230;Vratite se svom nutarnjem životu i u svemu što radite, gledajte prema Svjedoku, gledajte prema Bogu.&#8221; [26]</p>
<p>Potrebno je gajiti nutarnje sjećanje, nutarnju tišinu koja nas podsjeća kako je jedno potrebno [27] &#8211; osobna svetost. Biti rastresen po pitanju vječnih stvari, odgađajući naše susrete s Bogom, zamagljuje dušu sebičnošću tako da čak i ispravni i vrijedni čini mogu izgubiti svoj smisao. &#8220;Tražite Boga u dubini svog čistog srca, u dubini duše kada ste Mu vjerni i nikad ne gubite tu intimu! A ako ponekad ne znate kako Mu govoriti i što reći ili se ne usudite pogledati Isusa u sebi, okrenite se Mariji, tota pulchra, sva čista i predivna: Gospo naša, Majko naša, Gospodin te odabrao da brineš o Njegovom Sinu i štitiš Ga vlastitim rukama. Nauči mene i sve nas kako se odnositi prema tvome Sinu.&#8221; [28]</p>
<p>Marija će nas naučiti &#8220;prepoznavati stalne Božje pozive na vratima našeg srca&#8221; [29] i pomoći će nam probuditi druge oko nas kako bi mogli otkriti Božji glas i primiti Ga u svojoj duši. &#8220;Zamolimo je sada: Majko naša, ti si na svijet donijela Isusa, koji nam je otkrio Ljubav Očevu. Pomozi nam prepoznati Ga u svakodnevnim brigama. Razbistri nam misli i volju kako bismo mogli slušati Božji glas u milosnim pozivima.&#8221; [30]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/bozji-glas-u-meni/">Božji glas u meni</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Đakonska služba</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/dakonska-sluzba/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 11 Oct 2018 14:44:03 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.sveti-petar.hr/?p=4799</guid>

					<description><![CDATA[<p>Đakonska služba, kao služba svetoga reda, u počecima Crkve bila je stalna služba, kao što je to i danas slučaj na Istoku, gdje u bogoslužju đakon ima istaknutu ulogu. Na Zapadu je đakonat, osim u kraćem vremenskom razdoblju, vrlo brzo postao tek prijelazni stupanj do svećeništva. Poslije Drugog vatikanskog sabora obnovljen je stalni đakonat, ali [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/dakonska-sluzba/">Đakonska služba</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Đakonska služba, kao služba svetoga reda, u počecima Crkve bila je stalna služba, kao što je to i danas slučaj na Istoku, gdje u bogoslužju đakon ima istaknutu ulogu. Na Zapadu je đakonat, osim u kraćem vremenskom razdoblju, vrlo brzo postao tek prijelazni stupanj do svećeništva. Poslije Drugog vatikanskog sabora obnovljen je stalni đakonat, ali očito nije zaživio na onaj način kako se to u početku moglo činiti. Da bismo mogli bolje razmotriti značenje đakonata u današnjim okolnostima, pogledat ćemo – na osnovu liturgijskih tekstova đakonskog ređenja – kako je tekao njegov razvoj do danas, te koje se mogućnosti danas otvaraju.</p>
<h3>1. Razvoj đakonske službe</h3>
<hr />
<p>Prvi spomen đakonske službe nalazimo u poznatom tekstu iz Djela apostolskih:</p>
<blockquote><p>Dj 6,1-6: U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: „Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.“ Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.</p></blockquote>
<p>Zanimljiv je ovaj tijek događaja. Apostoli <em>predlažu</em> da se postave đakoni, a narod <em>prihvaća.</em> Zatim, narod <em>bira </em>sedmoricu, <em>postavlja</em> ih pred apostole, a apostoli <em>polažu</em> na njih ruke. Poštuje se uloga naroda – koji je Crkva – i uloga apostola kao glavara. Međutim, iz samog teksta ne možemo zaključiti, radi li se ovdje o đakonskoj službi u našem smislu, odnosno je li u pitanju sakramentalni obred ili obično uvođenje u službu. Većina autora smatra da je u pitanju ovo drugo. O tome svjedoči i liturgijska predaja: sve do 1969. kod đakonskog ređenja nije se spominjao navedeni tekst (Dj 6,1-6). Nadalje, zapaža se određena nelogičnost u govoru Djela apostolskih o đakonima. Naime, iako su oni bili postavljeni za službu kod stolova (karitas), Djela apostolska nešto kasnije prikazuju kako jedan od njih, Stjepan, naviješta Evanđelje, te kako Filip đakon naviješta evanđelje i krštava. Tako od samih početaka – kao što je to i danas – ostaje pitanje, je li đakonska služba u prvom redu karitativna ili liturgijska. Vidjet ćemo da su te dileme i danas prisutne. Evo kako kasniji izvori predstavljaju đakonsku službu.</p>
<p><em>Didahé</em> (konac 1. st.) govori o različitim službama u Crkvi: <em>apostoli</em> i <em>proroci</em>, <em>biskupi</em> i <em>đakoni</em>, kao stalni službenici koje Crkva izabire.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn1" name="_ftnref1">[1]</a></p>
<blockquote><p><em>Izaberite sebi biskupe (nadglednike – episkopoi) i đakone (poslužitelje – diakonoi) dostojne Gospodina, muževe krotke i ne pohlepne za novcem, istinoljubive i prokušane; i onim vam vrše proročku i učiteljsku službu.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn2" name="_ftnref2">[2]</a></em></p></blockquote>
<p>Važno nam svjedočanstvo o đakonima daje i <em>Poslanica Korinćanima </em>Klementa I. (koncem 1. st.):</p>
<blockquote><p>Propovijedali su (apostoli) po selima i gradovima i njihove prvine, ispitavši ih Duhom, postavljali za biskupe i đakone onih koji će povjerovati. (42,1-2.4) (Apostoli su) postavili ranije spomenute (biskupe i đakone) i potom utvrdili popis da, ako oni umru, drugi prokušani muževi preuzmu službu.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn3" name="_ftnref3">[3]</a></p></blockquote>
<p>U <em>Apostolskoj predaji</em> (početkom 3. st.) stoji da se đakoni „ne rede za svećeništvo, nego za službu biskupu, da čine ono što im on zapovjedi.“<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn4" name="_ftnref4">[4]</a> Ne spominje se njihova moguća briga za siromahe, nego služba oltaru. Ignacije Antiohijski, na početku 2. st.., za đakone veli da su „poslužitelji otajstava Isusa Krista. Ta oni nisu poslužitelji jela i pića, nego službenici Božje Crkve“.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn5" name="_ftnref5">[5]</a> Papa Kornelije, sredinom 3. st., svjedoči kako u Rimu ima jedan biskup (tj. papa), 46 prezbitera, 7 đakona, 7 subđakona, 42 akolita, 52 lektora, te određeni broj egzorcista.</p>
<p>Đakoni se najčešće predstavljaju kao služitelji u euharistijskom slavlju. Tako Justin, sredinom 2. st., svjedoči da poslije euharistijskog slavlja đakoni nose pričest onima koji nisu mogli doći.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn6" name="_ftnref6">[6]</a> Đakoni pripravljaju oltar, donose i raspoređuju euharistijske darove, poslužuju papu kod euharistijskog slavlja, dijele pričest i nose je odsutnima, čuvaju u sakrariju posvećene prilike te u slučaju potrebe krste i propovijedaju. U 5. stoljeću naglašena je uloga đakona u liturgijskoj glazbi: oni pripravljaju pjevače i pjevaju, do te mjere, da se kod kandidata za đakonat više gledalo na njihove glazbene kvalitete, nego na njihov moralni i vjerski život. Upravo zbog toga je papa Grgur Veliki 595. na rimskoj sinodi oduzeo đakonima pjevačku ulogu i predao je subđakonima i nižim klericima. U Rimu su đakoni uz liturgijsku službu sve više preuzimali administrativne i karitativne poslove u biskupovo ime. Na brizi su im bili siročad, siromasi, zatvorenici, umirući, a skrbili su i za pokop siromaha. Zato <em>Apostolske konstitucije</em> (4. st.) vele da je đakon „biskupovo oko i usta, njegov anđeo i prorok“.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn7" name="_ftnref7">[7]</a> Tako su u Rimu nastale 24 <em>diaconiae,</em> karitativne ustanove vezane u rimske titularne crkve. Njihov je broj kasnije bio smanjen na 18, a Siksto V. ih je 1587. sveo na 14 i povjerio kardinalima-đakonima. Uz veći broj đakona razvila se i služba arhiđakona, koji je bio neka vrsta generalnog vikara, nadređenog čak i svećenicima. On se također skrbio oko odgoja klerika. Nakon Tridentskog sabora bila je to samo kanonička titula.</p>
<p>Iako su rimski đakoni jedno vrijeme imali značajne administrativne i karitativne službe, ipak se kasnije njihova uloga svela samo na služenje oltaru. Tako se u posvetnoj molitvi ređenja đakona, zabilježenoj u najstarijim sakramentarima (7.-8. st.) tj. u Veronskom,<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn8" name="_ftnref8">[8]</a> Gelazijevom<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn9" name="_ftnref9">[9]</a> i Grgurovom,<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn10" name="_ftnref10">[10]</a> đakonska služba uspoređuje s levitskom te povezuje isključivo s oltarom. Nadalje, đakonski se red posredno smatra prolaznim, jer se u istoj posvetnoj molitvi govori da kandidati trebaju iz nižega stupnja prijeći k višem i ta je formulacija bila u pontifikalima sve do 1968.</p>
<p>Zaključimo. Prema sakramentarima i pontifikalima đakonat je bio crkvena služba koja se dobivala sakramentalnim ređenjem uz polaganje ruku i zazivanjem Duha Svetoga. Drugo, đakonat je vezan uz biskupa i prezbitera. Nadalje, iako su rimski đakoni imali također administrativnu i karitativnu ulogu, njihova je služba kasnije bila isključivo liturgijska. Konačno, budući da je đakonska služba bila samo privremena – do svećeničkog ređenja – možemo govoriti o krizi đakonata, jer se on javlja tek kao prijelazni stupanj.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn11" name="_ftnref11">[11]</a> Dok na Istoku oduvijek postoji stalni đakonat, na Zapadu je on stoljećima bio samo prijelazni stupanj do svećeništva. Tridentski je sabor, istina, pokušao uvesti stalni đakonat, ali taj zaključak nikada nije bio proveden.</p>
<hr />
<h3>2. Ređenje đakona prema Tridentskom pontifikalu</h3>
<hr />
<p>Donosimo đakonsko ređenje prema posljednjem prijesaborskom izdanju, uz napomenu da se ovaj red nije mijenjao od svog prvog izdanja 1595.-1596.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn12" name="_ftnref12">[12]</a> Ređenje je u misi prije evanđelja. Biskup govori molitvu, a onda dolazi uobičajeni dijalog arhiđakona i biskupa glede dostojnosti onih koji imaju biti ređeni. Biskup zatim govori ređenicima o značenju i dostojanstvu đakonske službe te napominje da oni imaju posluživati kod oltara, krštavati i propovijedati. Njihovu službu on uspoređuje s levitskom: budući da je ova još časnija, zaključuje biskup, od njih se traži osobita moralna čestitost i čistoća. Nakon biskupova nagovora ređenici se prostru, a ostali kleče dok se mole Litanije svih svetih. Nakon litanija đakoni ustanu i ostanu klečati, a biskup moli za njih da budu dostojni svoje službe. Slijedi posvetna molitva koja je u potpunosti preuzeta iz Grgurovog sakramentara. U toj se molitvi govori da Bog dijeli raznolike službe, pa je tako u Starom zavjetu ustanovio levitsku službu. Na sličan način i đakoni služe u Crkvi, stoga oni trebaju biti besprijekorni. Kada je u pitanju dostojnost kandidata, biskup se poziva na Božju mudrost koja razabire i vidi ono što je čovjeku nedostupno. Na koncu biskup polaže ruku nad svakog pojedinog uz riječi: „Primi Duha Svetoga da budeš čvrst te da mogneš odoljeti đavlu.“ Onda biskup, ispruženih ruku nad sve ređenike, zaziva snagu Duha Svetoga da ređenici budu dostojni svoje službe te da njihov život bude vjernicima primjer. Nakon toga biskup uz pripadajuće riječi stavlja svakom ređeniku štolu na đakonski način i odijeva ih dalmatikom te im daje da dotaknu knjigu evanđelja. Obred završava dvjema molitvama. Onda jedan od novozaređenih navijesti evanđelje, nakon čega misa ide uobičajenim tijekom. Kao što je vidljivo, u molitvama se spominje samo služba kod oltara, ne spominje izbor prvih đakona prema Dj 16,1-6, a veoma je naglašena potreba da đakoni budu dostojni svoje službe.</p>
<hr />
<h3>3. Ređenja đakona prema vrijedećem pontifikalu</h3>
<hr />
<p>Prije nego što predstavimo obred đakonskog ređenja u vrijedećem pontifikalu, evo što o (trajnom) đakonatu vele neki važniji dokumenti. Drugi vatikanski sabor ovako određuje ulogu đakona (LG 29):</p>
<blockquote><p><em>Služba je đakona, kako mu odredi kompetentna vlast, svečano dijeliti krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predvoditi bogoslužje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa. Budući da su posvećeni dužnostima kršćanske ljubavi i pomaganja (…) Budući da se te službe, koje su veoma potrebne za život Crkve, prema propisima koji danas vrijede u latinskoj Crkvi mogu u mnogim krajevima teško vršiti, đakonat će se moći u budućnosti obnoviti kao posebni i trajni hijerarhijski stupanj. Da li je i gdje je zgodno za dušobrižništvo uvesti takve đakone, imaju odlučiti različite kompetentne teritorijalne biskupske konferencije uz odobrenje samog pape. Uz pristanak rimskog biskupa moći će se taj đakonat podijeliti ljudima zrelije dobi iako žive u braku, i sposobnim mladićima, za koje ipak mora ostati na snazi zakon celibata.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn13" name="_ftnref13">[13]</a></em></p></blockquote>
<p>Tako je motuproprijem Pavla VI. <a href="http://w2.vatican.va/content/paul-vi/en/motu_proprio/documents/hf_p-vi_motu-proprio_19670618_sacrum-diaconatus.html"><em>Sacrum diaconatus ordinem</em></a> uveden stalni đakonat.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn14" name="_ftnref14">[14]</a> Nakon toga su se stvarale „đakonske zajednice“ koje su pripravljale đakonsko ređenje pod vodstvom jednog biskupovog povjerenika. Određeno je također da se oženjeni đakon ne može ponovno oženiti, ako mu umre žena.</p>
<blockquote><p><em>Đakonska služba obilježava se vršenjem trostruke dužnosti koja je vlastita ređeničkoj službi, prema posebnoj perspektivi služenja. U vezi s dužnošću poučavanja (munus docendi), đakon je pozvan da čita Sveto pismo, da poučava i potiče narod. To je izraženo predajom knjige Evanđelja, koja je predviđena u obredu samog ređenja. Dužnost posvećivanja (munus sanctificandi) izražava se u molitvi, u svečanom podjeljivanju krštenja, u čuvanju i podjeljivanju Euharistije, u pribivanju ženidbi i njezinu blagoslivljanju, u vođenju sprovoda i pokopa i u dijeljenju blagoslovina. To pokazuje kako đakonska služba ima svoje polazište i ishodište u Euharistiji, i ne može se iscrpsti običnim socijalnim služenjem. Na kraju, dužnost upravljanja (munus regendi) vrši se posvetom djelima ljubavi i pomaganja, animiranjem zajednice ili dijelova crkvenog života, posebno što se tiče karitasa. To je najtipičnija đakonska služba.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn15" name="_ftnref15">[15]</a></em></p></blockquote>
<p>Dva su poslijesaborska pontifikala koja, uz biskupsko i prezbitersko, donose red đakonskog ređenja: 1968.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn16" name="_ftnref16">[16]</a> i 1990.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn17" name="_ftnref17">[17]</a> Ovi se pontifikali razlikuje u nekim pojedinostima koja ćemo u tekstu istaknuti. Slijed đakonskog ređenja danas uglavnom nam je poznat. Kao i biskupsko i svećeničko, tako se i đakonsko ređenje treba slaviti u misi iza evanđelja. Ustrojstvo je slično.</p>
<p>Kandidati bivaju predstavljeni, a na biskupov upit o njihovoj prikladnosti, jamči se suglasnost odgovornih osoba i kršćanskog puka. Onda biskup potvrdi izbor.</p>
<p>U predloženom nagovoru („ovim ili sličnim riječima“) biskup o đakonima između ostalog kaže: „Okrijepljen darom Duha Svetoga pomagat će biskupu i njegovu prezbiteriju u službi riječi, oltara i ljubavi stavljajući se na uslugu svima.“</p>
<p>Đakoni određeni za beženstvo na biskupov upit odgovaraju da ga slobodno prihvaćaju.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn18" name="_ftnref18">[18]</a> Ti đakoni također obećavaju da će obdržavati bogoslužje časova (stalnim se đakonima tek stavlja kao „vrlo prikladno“ moliti barem dio Časoslova). Na biskupove daljnje upite ređenici izražavaju spremnost staviti se u službu Crkve u svoj poniznosti, te da će vjerno čuvati i naviještati poklad vjere. Kao i kod svećeničkog ređenja đakoni kleknu pred biskupa, polože svoje ruke u njegove ruke i obećaju njemu (ili svom biskupu) poštovanje i poslušnost.</p>
<p>Dok se mole <em>litanije svih svetih</em>, svi kleče, a ređenici su prostrti.</p>
<p>Slijedi polaganje ruku u tišini i nakon toga posvetna molitva<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn19" name="_ftnref19">[19]</a> koja je u nešto izmijenjenom obliku preuzeta iz Grgurovog sakramentara i kasnijih pontifikala (izmjene donosimo u bilješkama):</p>
<blockquote><p><em>Budi nam na pomoći, molimo te, svemogući Bože, davaoče milosti<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn20" name="_ftnref20">[20]</a>, djelitelju redova i rasporeditelju službi. Ti, uvijek isti, sve obnavljaš i svojim vječnim promislom sve određuješ riječju, snagom i mudrošću svojom – Isusom Kristom, Sinom svojim, našim Gospodinom, te u svako doba podjeljuješ što je potrebno.</em><em> </em></p>
<p><em>Crkvi svojoj, koja je Tijelo Kristovo, bogata raznolikošću milosti, skladna u različitosti svojih članova, sjedinjena divnim ustrojstvom po Duhu Svetom<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn21" name="_ftnref21">[21]</a> ti, Gospodine, daješ da se širi i razvija kako bi se povećao novi hram. I kao što si već od početka izabrao Levijeve sinove da vrše službu u prvom šatoru,<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn22" name="_ftnref22">[22]</a> odredio si da u svetoj službi imenu tvome služe tri stupnja službenika.</em><em> </em></p>
<p><em>Tako su u na početku tvoje Crkve apostoli tvoga Sina izabrali sedam muževa na dobru glasu da im pomažu u svakidašnjoj službi, da bi se sami mogli sasvim posvetiti molitvi i propovijedanju riječi. Tim izabranim muževima apostoli su, molitvom i polaganjem ruku, povjerili da poslužuju kod stolova.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn23" name="_ftnref23">[23]</a></em></p>
<p><em>Milostivo pogledaj, molimo te, Gospodine, i na ove sluge koje smjerno posvećujemo kao đakone za služenje tvojim svetim oltarima.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn24" name="_ftnref24">[24]</a></em></p>
<p><em>Pošalji na njih, molimo te, Gospodine, Duha Svetoga. Neka ih dar tvoje sedmolike milosti ojača za vjerno vršenje njihove službe.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn25" name="_ftnref25">[25]</a></em></p>
<p><em>Obilovala u njim svaka vrsta evanđeoskih<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn26" name="_ftnref26">[26]</a> kreposti: iskrena ljubav, zauzimanje za bolesne i siromašne,<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn27" name="_ftnref27">[27]</a> skromnost u upravljanju te potpuna neporočnost i obdržavanje duhovne stege.</em></p>
<p><em>Sjale u njihovu životu tvoje zapovijedi, da primjer njihova ponašanja<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn28" name="_ftnref28">[28]</a> navede puk da ih nasljeduje. Ostali jaki i nepokolebljivi u Kristu, poduprti dobrim svjedočanstvom savjesti,<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn29" name="_ftnref29">[29]</a> te nasljedovali na zemlji Krista, tvoga Sina, koji nije došao da bude služen, nego da služi, i tako zavrijedili s njime kraljevati u nebu.</em></p></blockquote>
<p>Kao što vidimo, početak đakonske službe vidi se u izboru prvih đakona. Kao đakonove kompetencije navodi se služba oltaru, briga za potrebite, upravljanje u zajednici te općenito služenje. Kao i u starim izvorima ističe se kako je važno da đakon prednjači primjerom kršćanskog života.</p>
<p>Nakon posvetne molitve prezbiteri ili đakoni <em>pomažu novozaređenima da se obuku u đakonsku odjeću</em>, a onda svaki pojedini novozređeni đakon pristupi biskupu koji mu uruči evanđelistar uz riječi: „<em>Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao navjestitelj: Nastoj vjerovati što pročitaš, učiti što vjeruješ, živjeti što učiš.“</em> Na koncu novozaređeni đakon izmijeni s biskupom i s drugim đakonima poljubac mira.</p>
<hr />
<h3>4. Zaključne opaske</h3>
<hr />
<p>Zaključno se nameću barem tri pitanja: je li đakonska služba prvenstveno liturgijska ili bi ona – i izvan liturgije – trebala imati određenu težinu i značenje u zajednici Crkve? Posvetna molitva govori i o jednom i o drugom vidu. Kako god odgovorili na ova dva pitanja, ostaje treće: koja bi trebala biti uloga trajnih đakona u Crkvi? Liturgijske knjige i crkveni dokumenti načelno govore o smislu i važnosti đakonske službe i u liturgiji i u zajednici, međutim, osim teoloških rasprava, u praksi – na razini opće Crkve – ne vidimo neke jasne crkvene smjernice, kako bi se u Crkvi trebala očitovati đakonska služba.</p>
<p>Započnimo od đakonove liturgijske službe. Ona je danas na neki način kompromitirana, pogotovo imamo li u vidu trajne đakone. Po sebi, đakon je onaj koji asistira prezbiteru i biskupu kod euharistije, on naviješta evanđelje, propovijeda, dijeli euharistiju, krštava, prisustvuje vjenčanju i blagoslivlja ženidbu, predvodi slavlje blagoslovina (npr. sprovod). Međutim, gotovo sve od ovoga, u nekim slučajevima, mogu voditi i nezaređeni službenici. Na misi asistiraju i „veliki“ ministranti, koji u odjeći nalik albi često stoje tik uz svećenika. Izvanredni djelitelji dijele pričest. Nadalje, u misijama nezaređeni službenik po posebnom biskupovu odobrenju prisustvuju vjenčanju, krštava, vodi sprovode, predslavi blagoslove, a izvan euharistije u službi riječi može tumačiti Božju riječ.<a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftn30" name="_ftnref30">[30]</a> Praktički, jedino što prema važećim propisima ostaje pridržano đakonu jest naviještanje evanđelja i držanje homilije na misi.</p>
<p>Što se tiče đakona koji su kandidati za svećeništvo, sadašnja praksa izgleda sasvim prikladna: oni – u sklopu kompetencije vlastitog svetog reda – sudjeluju u bogoslužju Crkve u pastoralnoj službi te se ujedno pripravljaju za buduću prezbitersku službu.</p>
<p>Đakonska (trajna) služba izvan liturgije danas nije zaživjela. Ima nekih razmišljanja da bi neke crkvene službe mogle biti povezane sa svetim redom đakonata, odnosno trajnim đakonatom. To bi moga biti neka služba u biskupskoj kancelariji, ili bi to moglo biti vođenje nekih biskupijskih ustanova kao što je karitas, crkvene odgojne i školske ustanove, o čemu govori posvetna molitva. U svakom slučaju, ostaje da se vidi u kojem će smjeru ići odredbe i smjernice na razini opće Crkve kada je u pitanju (trajna) služba đakona u Crkvi.</p>
<hr />
<p>Tekst je objavljen u <a href="http://www.vjesnik.djos.hr/index.php?option=com_content&amp;view=article&amp;id=10&amp;Itemid=38">VĐONSB-u, 1/2018.</a></p>
<hr />
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref1" name="_ftn1">[1]</a> Za povijesni pregled usp. M. RIGHETTI, <em>Storia liturgica, 4. Sacramenti. Sacramentali, </em>Ancora, Milano, 1959. (fototipsko izdanje 2005.), str. 296.-402.; F. BROVELLI, Ordine e ministri, u: A. J. CHUPUNGCO (ur.) <em>Anamnesis. 3/1 La liturgia, i sacramenti: teologica e storia delle celebrazioni,</em> str. 245-300, ovdje: 261-265. 283-287.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref2" name="_ftn2">[2]</a> Didahé, 15,1 u: <em>Apostolski oci II. Didaché, Klement Rimski: Poslanica Korinćanima, Barnabina poslanica </em>(prir. B. JOZIĆ), Verbum, Split, 2010., str. 25-28.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref3" name="_ftn3">[3]</a> Klement RIMSKI, <em>Pismo Korinćanima,42,1-2.4, </em>(pr. M. MANDAC), Split 2007., str. 323-235.237.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref4" name="_ftn4">[4]</a> IPPOLITO DI ROMA,<em> La tradizione apostolica,</em> 8, Edizioni Paoline, Roma 1979., str. 68. <em>Rimsko-germanski pontifikal </em>iz 10. st. također veli: da se đakoni „ne rede za svećeništvo, nego za služenje“. Vidi: C. VOGEL – R. ELZE (prir.) <em>Le Pontifical Romano-germanique du dixième siècle. Le texte, I, </em>XVI, 9, Città del Vaticano, Biblioteca apostolica vaticana, 1963. (= PRG), str. 24.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref5" name="_ftn5">[5]</a> IGNACIJE ANTIOHIJSKI, <em>Pismo Tralijanima, 2, </em>u: <em>Apostolski oci I., </em>Verbum, Split, 2010., str. 60.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref6" name="_ftn6">[6]</a> <em>Prva Apologija,</em> 67, u:<em> Časoslov,</em> 2, str. 511.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref7" name="_ftn7">[7]</a> <em>Constitutiones apostolorum, </em>II, 28, u: F. X. FUNK (prir), <em>Didascalia et Constitutiones apostolorum,</em> I., Paderborn 1905, str. 108. Vidi također: M. RIGHETTI,<em> Nav. dj.,</em> str. 399.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref8" name="_ftn8">[8]</a> L. C. MOHLBERG, (prir.), <em>Sacramentarium Veronense</em>, Herder editrice e libreria, Roma, 1978., br. 951.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref9" name="_ftn9">[9]</a> L. C. MOHLBERG (prir.), <em>Liber sacramentorum Romanae Aeclesiae ordinis anni circuli (Sacramentarium Gelasianum), </em>Casa editrice Herder – Roma, 1981., br. 152-154.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref10" name="_ftn10">[10]</a> J. DESHUSSES, (prir.), <em>Le sacramentaire Grégorien, 1 Le Sacramentaire, Le Supplément d’Aniane,</em> Fribourg, 1979., br. 32. Iz ovoga sakramentara posvetna je molitva preuzeta <em>u Rimsko-germanski potifikal </em>iz 10. st. pa onda u sve kasnije Pontifikale. Usp. PRG, str. 25-26. Inače, posvetna je molitva gotovo identična u sva ti sakramentara.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref11" name="_ftn11">[11]</a> Na primjer, sve do 1968. u Đakovu je subđakonsko ređenje bilo redovito na Bijelu nedjelju, a đakonsko na Spasovo ili u nedjelju iza Spasova. To znači da je đakon mogao vršiti svoju službu samo od Spasova do Petrova, kada je bio zaređen za svećenika. Usp. Z. PAŽIN, Liturgijski život svećeničkih kandidata u đakovačkom Sjemeništu (1907.-1987.), u: <em>Diacovensia</em> 14(2006)2(18), 533-630., ovdje: 579.582</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref12" name="_ftn12">[12]</a> <em>Pontificale Romanum. Pars prima</em>, Typis Polyglottis Vaticanis, 1962., str. 37.-45.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref13" name="_ftn13">[13]</a> <em>Drugi vatikanski koncil. Dokumenti. VII. izdanje. Popravljeno i dopunjeno,</em> KS, Zagreb, 2008.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref14" name="_ftn14">[14]</a> Usp. PAVAO VI, Apostolsko pismo <em>Sacrum diaconatus odinem,</em> 18. lipnja 1967. u: AAS 59 (1967) str. 697-704.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref15" name="_ftn15">[15]</a> KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, <em>Temeljni propisi za formaciju trajnih đakona, </em>Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998., br. 9.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref16" name="_ftn16">[16]</a> <em>Pontificale Romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Cincilii Vaticani I instauratum, auctoritate Pauli Pp. VI promulgatum. De ordinatione diaconi, presbyteri et episcopi. Editio typica</em>, Libreria editrice Vaticana, 1968 (= PR 1968). Hrvatski prijevod ovog izdanja uslijedio je tek puno kasnije:<em> Rimski pontifikal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog, a proglašen vlašću pape Pavla VI. Službe u Crkvi, ređenja, posvete, zavjetovanja. </em>Nalogom i odobrenjem Biskupske konferencije i potvrdom Svetoga zbora za bogoštovlje izdaje Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988. (= RP 1988).</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref17" name="_ftn17">[17]</a> <em>De Ordinatione Episcopi, Presbyterorum et Diaconorum</em>. Editio typica altera. Typis Polyglottis Vaticanis, 1990. (= PR 1990). Hrvatsko se izdanje pojavilo deset godina kasnije: <em>Rimski pontifikal prerađen odlukom svetog sabora Drugog vatikanskog, objavljen vlašću pape Pavla VI., preuređen brigom pape Ivana Pavla II. Ređenje biskupa, prezbitera i đakona</em>, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000. (= RP 2000).</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref18" name="_ftn18">[18]</a> Od ovog izdanja iz 1990. to vrijedi i za redovnike koji se već položili redovničke zavjete koji uključuju i celibat.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref19" name="_ftn19">[19]</a> Posvetnu molitvu navodimo prema: RP 2000, br. 207, str. 115-116. Usp. PR 1990, br. 207, str. 212-122.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref20" name="_ftn20">[20]</a> Umjesto „davaoče časti“ – kako stoji u sakramentarima i pontifikalima, uključujući i PR 1968. i RP 1988. – važeći pontifikal kaže „davaoče milosti“. Svaka služba, pa i ona svetoga reda ne bi trebala biti u prvom redu čast, nego upravo služba za koju je potrebna Božja milost.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref21" name="_ftn21">[21]</a> U prethodnom pontifikalu, kao i svim ranijim izvorima na ovom se mjestu ne spominje Duh Sveti. Priređivači važećeg misala htjeli su naglasiti ulogu Duha Svetoga po kojem se sve u Crkvi uređuje.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref22" name="_ftn22">[22]</a> U prethodnom je Pontifikalu stajalo: „službu u svetom šatoru i zauvijek posjeduju dio koji im je pripao: baština vječnog blagoslova“, dok važeći pontifikal samo veli: „službu u prvom šatoru“, čime se, s jedne strane, naglašava da je služba „prvog šatora“ prošla te, s druge strane, htjelo se ispustiti starozavjetna tipologija, prema kojoj je Levijevu plemenu samo Gospodin bio baština.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref23" name="_ftn23">[23]</a> Ovaj odlomak koji govori o izboru prvih đakona prema Dj 6,1-6 novosastavljen je i ne nalazi se u starim sakramentarima.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref24" name="_ftn24">[24]</a> Na ovom se mjestu ispušta odlomak iz starih sakramentara kojem biskup priznaje ograničenost ljudskoga suda, pa moli Boga da snagom Duha Svetoga prosudi dostojnost kandidata.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref25" name="_ftn25">[25]</a> Ovaj se odlomak smatra bitnim.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref26" name="_ftn26">[26]</a> Pridjev „evanđeoskih“ ubačen je u važeće izdanje. Nije ga bilo u prethodnom.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref27" name="_ftn27">[27]</a> Izraz „zauzimanje za bolesne i siromašne“, ne nalazi se u starim sakramentarima.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref28" name="_ftn28">[28]</a> U svim prethodnim pontifikalima (kao i onom iz 1968./1988.) ovdje stoji: „primjer njihove čistoće“, dok vrijedeći pontifikal stavlja: „primjer njihova ponašanja“ (latinski: „conversationis exemlo – primjer njihova obraćenja“!), što se, vjerojatno, činilo prikladnijim obzirom da se ista posvetna molitva govori i kod ređenja oženjenog kandidata.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref29" name="_ftn29">[29]</a> Odlomak koji slijedi, novosastavljen je. U starim sakramentarima ova molitva završava riječima:<em> „de inferiori gradu per gratiam tuam capere potiora mereatur“, </em>što upućuje na to da se đakonat smatra tek prijeleznim stupnjem.</p>
<p><a href="http://www.vjeraidjela.com/dakonsko-redenje/#_ftnref30" name="_ftn30">[30]</a> Pri tome propisi vele da je đakonov blagoslov indikativan („Blagoslovio vas…), pri čemu on čini znak križa kao i svećenik, dok će laik reći samo: „Blagoslovio nas…“ pri čemu će se prekrižiti zajedno s ostalima.</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/dakonska-sluzba/">Đakonska služba</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Kako zadobiti potpuni oprost za pokojnike</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/kako-zadobiti-potpuni-oprost-za-pokojnike/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 28 Oct 2021 15:12:01 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.sveti-petar.hr/?p=7363</guid>

					<description><![CDATA[<p>Početak mjeseca studenog u Crkvi obilježen je svetkovinom Svih Svetih i spomendana Spomena svih vjernika pokojnika. Crkva se u mjesecu studenom na poseban način pokazuje u svom otajstvenom zajedništvu &#8211; ona proslavljena na Nebu u zajedništvu svetih, trpeća koja okuplja duše vjernih preminulih koje se nalaze u čistilištu te putujuća ili vojujuća koja okuplja žive [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/kako-zadobiti-potpuni-oprost-za-pokojnike/">Kako zadobiti potpuni oprost za pokojnike</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<div>Početak mjeseca studenog u Crkvi obilježen je svetkovinom Svih Svetih i spomendana Spomena svih vjernika pokojnika. Crkva se u mjesecu studenom na poseban način pokazuje u svom otajstvenom zajedništvu &#8211; ona proslavljena na Nebu u zajedništvu svetih, trpeća koja okuplja duše vjernih preminulih koje se nalaze u čistilištu te putujuća ili vojujuća koja okuplja žive članove Katoličke crkve.<br />         <br />Iznimno je djelo milosrđa moliti za duše pokojnika te za njih prikazivati žrtvu svete mise kako bi one što prije doživjele radost Neba te okončale čistilišne muke. U Katekizmu katoličke crkve stoji: „Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva čistilištem“ (br. 1030 – 1031).<br />          <br />Potpuni oprost od vremenitih kazni za duše u čistilištu, dakle za pokojnike „koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti“ (usp. prethodni citat iz KKC), dio je duhovnog blaga Crkve te se vjernici žarko potiču da ih uključe u svoje molitve.</div>
<div> </div>
<div>Objavom dekreta Apostolske pokorničarne utvrđena je mogućnost dobivanja potpunog oprosta za pokojne kroz čitav mjesec studeni. U dokumentu je navedeno kako su povod odluci bile razne molbe primljene od raznih svetih pastira Crkve koji su to tražili zbog trajanja pandemije.<br />
<p>radi se o sljedećim odredbama koje je odobrio papa Franjo:</p>
<ul>
<li>potpuni oprost za one koji <strong>pobožno posjete groblje i mole se za pokojne, čak i u mislima</strong>, običajno utvrđen za dane od 1. do 8. studenoga, za dobrobit vjernika, <strong>može biti prenesen na drugih osam dana u mjesecu studenom</strong>, koji mogu biti neovisni jedni o drugima, a <strong>vjernici ih slobodno biraju</strong>;</li>
<li><strong>potpuni oprost od 2. studenoga</strong>, utvrđen o Spomenu svih vjernih pokojnika, za sve koji pobožno posjete crkvu ili oratorij i mole Oče naš i Vjerovanje, može se prenijeti ne samo na nedjelju koja slijedi ili prethodi svetkovini Svih Svetih, već i <strong>na drugi dan mjeseca studenoga, po slobodnom izboru vjernika</strong>;</li>
</ul>
<p>Također, <strong>starije osobe, bolesnici i svi oni koji zbog teških razloga ne mogu izaći iz kuće</strong>, na primjer zbog ograničenja donesenih od strane nadležnih tijela za vrijeme pandemije, kako bi se izbjegla veća okupljanja vjernika na svetim mjestima, mogu zadobiti potpuni oprost pod uvjetom da se, <strong>ujedinjujući se duhovno sa svim drugim vjernicima</strong>, <strong>potpuno odreknu grijeha</strong> i <strong>s nakanom da što prije ispune tri uobičajena uvjeta za postizanje oprosta</strong> (sakrament ispovijedi, pričest i molitva na nakane Svetog Oca), <strong>pred slikom Isusa ili Blažene Djevice Marije, mole molitve za pokojne</strong>, na primjer: Jutarnju i Večernju Časoslova za pokojne, krunicu Blažene Djevice Marije, krunicu Božanskom milosrđu, druge molitve za pokojne koje su vjernicima drage, <strong>ili da se posvete meditativnom čitanju</strong> jednog od evanđeoskih odlomaka koje pred nas stavlja liturgija za pokojne,<strong> ili da izvrše djelo milosrđa</strong> prikazujući Bogu boli i poteškoće vlastitoga života.</p>
<em style="color: initial;">                      </em></div>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/kako-zadobiti-potpuni-oprost-za-pokojnike/">Kako zadobiti potpuni oprost za pokojnike</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Postani ministrant</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/postani-ministrant/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Jan 2025 13:21:18 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Djeca]]></category>
		<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.sveti-petar.hr/?p=10375</guid>

					<description><![CDATA[<p>Dođi u subotu u 11:00 sati u našu crkvu gdje će biti susret ministranata i postani ministrant. Naziv ministrant potječe od latinske riječi “ministrare”, što znači “služiti”. Ministranti su sudionici bogoslužja. Pod misnim slavljima oni poslužuju, pomažu svećeniku obavljajući povjerene im zadaće. Prije nego budu primljena u ministrantsku službu, sva djeca trebala bi proći neki [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/postani-ministrant/">Postani ministrant</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><strong>Dođi u subotu u 11:00 sati u našu crkvu gdje će biti susret ministranata i postani ministrant.</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Naziv ministrant potječe od latinske riječi “ministrare”, što znači “služiti”. Ministranti su sudionici bogoslužja. Pod misnim slavljima oni poslužuju, pomažu svećeniku obavljajući povjerene im zadaće. Prije nego budu primljena u ministrantsku službu, sva djeca trebala bi proći neki oblik obuke u kojoj bi se upoznala s najvažnijim vremenima i svetkovinama crkvene godine, zatim s tijekom bogoslužja, različitim obredima, znakovima i simbolima kao i pojedinačnim službama.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kao prvi ministrant Katoličke crkve spominje se sveti Tarzicije, dječak mučenik iz druge polovice 3. stoljeća. On je zaštitnik ministranata, mladih i čuvara Presvetog Sakramenta (spomendan 15. kolovoza).</p>



<h4 class="wp-block-heading">Poslužitelji oltara!</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Kao što ministri u državi služe na dobro svih građana tako je i ministrant službenik oltara. On je sudionik bogoslužja. Župna zajednica te izabire i prihvaća između mnogo dječaka ili djevojčica. Budi stoga ponosan i radostan jer si pozvan na tako uzvišenu službu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Bogoslužje je posebno slavlje u čast samome Bogu. Biti u posebnoj blizini Božjoj nije samo posebna čast nego je to i odgovornost. Svi veliki ljudi u povijesti spasenja, kao što su proroci i sveci, svoju su službu shvaćali kao veliko zauzimanje za Božju stvar.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Sveta misa je najuzvišenija molitva koju vjernici mogu prinijeti Bogu. Stoga od poslužitelja oltara se očekuje posebna pozornost i sabranost. Zato pozorno prati odvijanje obreda, moli se sabrano, dostojanstveno i pobožno se vladaj. Tvoje vladanje treba vjernike poticati na molitvu. Nikako ne bi bilo u redu da svojim ponašanjem i držanjem na bilo koji način ometaš svećenika ili vjernike.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ministrantsko odijelo ne želi samo uljepšati tebe kao osobu, već želi obogatiti liturgiju. Lijepo odjeven ministrant, uz svečano i ozbiljno ponašanje, je ukras liturgije. Kao što brižno ukrašavamo oltar cvijećem i svijećama, tako si ti isto hvalospjev bogoslužja samom Bogu.</p>



<h4 class="wp-block-heading">Kakav je ministrant?</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Dobrog ministranta moraju resiti i ove osobine:</p>



<ol class="wp-block-list">
<li>Revnost za slavu Božju. Tko hoće biti ministrant ne smije ga voditi želja za isticanje. Nego iskrena nakana da doprinese uzvišenosti i ljepoti službe Božje. Sve što god radi neka bude na veću slavu Božju.</li>



<li>Poslušnost i poniznost. Dobar ministrant je poslušan u svemu. Spremno i bez mrgođenja prihvaća svaku obavezu. Neće u posluživanju tražiti da sebe istakne, jer zna da i najmanjom službom slavi Boga.</li>



<li>Čistoća duše. “Na goru gospodnju smije uzaći samo onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno”. Poslužitelj oltara mora nastojati da bude svet. Zato će se ministrant čuvati svakog grijeha, a ako teže sagriješi čim prije čisti dušu u ispovijedi.</li>



<li>Strahopočitanje. Ne samo prema Bogu. Već i prema svemu što je povezano sa službom Božjom ministrant treba osjećati najdublje štovanje. Nadasve prema Isusu u svetohraništu.</li>



<li>Urednost i točnost. Ako se igdje mora držati red i točnost, potrebno je kod mise. Ministrant ne smije dopustiti da se na njega čeka. Svoju službu ima obavljati savjesno. Sve što je za slavu Božju mora biti za nj veliko i važno.</li>



<li>Prijateljstvo. Među ministrantima treba vladati duh bratske ljubavi i povezanosti. Nitko ne smije biti zapostavljen. Dobro je kada prijateljstvo iz crkve prenesemo na ulicu i kućama. Lijepo je ako se nastavimo družiti i izvan crkvenog prostora.</li>



<li>Marljivost. Poslužitelji oltara moraju biti najvrjedniji učenici u školi, a napose u vjeronauku. Izvan crkve trebaju čitati vjerske knjige i časopise.</li>
</ol>



<h4 class="wp-block-heading">Dužnosti ministranata</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Svi ministranti jedne župe sačinjavaju ¨zbor ministranata¨. U ¨zbor¨može biti primljen svaki dobar dječak ili djevojčica koji ima pravu nakanu; služiti na veću slavu Božju.</p>



<p class="wp-block-paragraph">o redovito i točno sudjelovati u službi Božjoj i na sastancima,</p>



<p class="wp-block-paragraph">o doći barem desetak minuta prije mise kako bi se pripremio za ministriranje.( Uredno obučen, počešljan, čiste odjeće, ruku i obuće.)</p>



<p class="wp-block-paragraph">o prije i poslije mise obaviti molitvu. Pobožno i sabrano obavljati svoju službu kod oltara.</p>



<p class="wp-block-paragraph">o pristupiti što češće sv. pričesti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">o čuvati i spremati ministrantsko odijelo. Isto tako spremati i čuvati sve crkvene predmete; stavljati ih na određeno mjesto o ispričati svaki izostanak od mise ili sastanka. Ako je spriječen da poslužuje, neka misli o zamjeni.</p>



<h4 class="wp-block-heading">Molitva ministranata prije svete mise</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Bože, ti divnim redom dijeliš službe anđelima i ljudima. Daj da i ja kod ove svete mise služim tvome žrtveniku, radosno, pobožno, te da svojim životom svjedočim svoju vjeru! Sveti Tarzicije i sveti Dominiče Savio, molite za nas. Zdravo Marijo… Slava Ocu… Marijo, Pomoćnice kršćana, moli za nas!</p>



<h4 class="wp-block-heading">Molitva ministranata poslije svete mise</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Predobri Bože, hvala ti što sam mogao/la služiti kod ove svete mise. Budi sa mnom sada i svakoga dana. Obećavam da ću se truditi bolje služiti, radosnije i spremnije. Isuse, blagoslovi mene i sve moje prijatelje ministrante/ice. Pobudi u nama klicu duhovnog zvanja! Srce Isusovo, uzore svećeničkog srca, daj nam svetih svećenika, redovnika i redovnica! Amen. Slava Ocu… Marijo, Pomoćnice kršćana, moli za nas!</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/postani-ministrant/">Postani ministrant</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Moliti krunicu s djecom</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/moliti-krunicu-s-djecom/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 07 May 2025 15:25:49 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Djeca]]></category>
		<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.sveti-petar.hr/?p=10681</guid>

					<description><![CDATA[<p>Zašto bismo trebali moliti krunicu? Kada se Gospa Fatimska ukazala pastirima, rekla im je da &#8220;svakodnevno mole krunicu za mir u svijetu i kraj rata&#8221;. Gospa je također dala svojih 15 obećanja onima koji mole krunicu. Mnogi sveci govorili su o važnosti molitve krunice. To je moćno duhovno oružje koje bi svi katolici trebali imati u svom [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/moliti-krunicu-s-djecom/">Moliti krunicu s djecom</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<h2 class="wp-block-heading">Zašto bismo trebali moliti krunicu?</h2>



<p class="wp-block-paragraph">Kada se Gospa Fatimska ukazala pastirima, rekla im je da &#8220;svakodnevno mole krunicu za mir u svijetu i kraj rata&#8221;. Gospa je također dala svojih 15 obećanja onima koji mole krunicu. Mnogi sveci govorili su o važnosti molitve krunice. To je moćno duhovno oružje koje bi svi katolici trebali imati u svom molitvenom arsenalu.</p>



<h2 class="wp-block-heading">Savjeti za molitvu krunice s djecom u 7 koraka:</h2>



<ol class="wp-block-list">
<li>Steknite naviku da sami molite krunicu</li>



<li>Počnite s malim</li>



<li>Imajte realna očekivanja</li>



<li>Koristite krunicu, pomagala, knjige i pjesme</li>



<li>Napravite sami svojue krunice</li>



<li>Molite u grupi</li>



<li>Prilagodite se kada je potrebno</li>
</ol>



<h2 class="wp-block-heading">Korak #1: Steknite naviku da sami molite krunicu</h2>



<p class="wp-block-paragraph">Najbolji način da podučavamo svoju djecu je da im pokažemo primjerom. Prvo, obvežite se da ćete sami učiti i moliti krunicu. Učinite svoje krunice dostupnima tako da ih držite u džepu, nosite narukvicu krunice ili ih objesite na istaknuto mjesto u svom domu. Rezervirajte vrijeme za molitvu krunice. Možda možete započeti s molitvom krunice svake nedjelje i postupno povećavati na svaki drugi dan, a zatim svaki dan.</p>



<h3 class="wp-block-heading">Kako molite krunicu?</h3>



<p class="wp-block-paragraph">Uistinu je sjajno vrijeme biti katolik! Postoji TONE besplatnih resursa koji će vam pomoći da naučite moliti krunicu. Youtube ima mnogo opcija, također HKR i Radio Marija. Možete ih koristiti i moliti uz njih.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Preporučujemo da SAMO molite i da ne obavljate druge zadatake u to vrijeme. Odvojite 15-20 minuta za provođenje vremena s Gospom i ona će vas uputiti do našeg Gospodina. Razmislite koliko vremena gubimo skrolujući društvene mreže. Druga ideja je kad god dobijete poriv za pregledavanjem društevnih mreža, otvorite youtube i zgrabite svoju krunicu! Bit ćete sretni što ste tih 15 minuta proveli razmišljajući o otajstvima života našeg Gospodina!</p>



<h2 class="wp-block-heading">Korak #2: Počnite s moliti s djecom</h2>



<p class="wp-block-paragraph">Sada kada ste upoznati s krunicom, vrijeme je da je upoznate sa svojom djecom! Potrebno je vrijeme da se uspostavi nova navika. Ako već imate naviku moliti večernje molitve s njima, počnite moliti krunicu navečer. Počnite s 1 deseticom svaki dan. Npr. molite 1. radosno otajstvo u ponedjeljak, 2. radosno otajstvo u utorak, itd. Sljedeći tjedan prijeđite na žalosna otajstva, nakon čega slijede otajstva svjetla i slavna otajstva.</p>



<h2 class="wp-block-heading">Korak #3: Imajte realna očekivanja</h2>



<p class="wp-block-paragraph">Pobrinite se da postavite realna i razumna očekivanja kada prvi put počnete moliti krunicu s djecom. Mala djeca teško će ostati mirna, a starija djeca mogu prosvjedovati ili se žaliti ako na to nisu navikla. Budite uporni u uspostavljanju ove pobožnosti u svojoj obitelji, ali također budite strpljivi i puni ljubavi. Vaša očekivanja od bebe bit će drugačija od očekivanja od tinejdžera.</p>



<p class="wp-block-paragraph">S vremenom će se vaša djeca naviknuti na tu rutinu, a izgovori i prigovaranje s vremenom će se smanjiti. Prihvatljivo je dopustiti maloj djeci da se igraju s nekom tihom igračkom ili knjigom. Za to vrijeme oni slušaju i upijaju. Od starijeg djeteta može se očekivati da kleči ili sjedi s poštovanjem i slijedi molitvu u molitveniku. Važno je da starija djeca budu dobar primjer mlađoj djeci.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Može proći neko vrijeme dok se dijete počne osjećati ugodno koristeći krunicu, stoga budite fleksibilni ako više vole svoje prste. Također je sjajno uključiti djecu ako žele predmoliti deseticu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Krunica s djecom neće trajati kratkih 15 minuta. Može potrajati znatno duže, stoga odvojite vrijeme za to kako ne biste žurili i postali nestrpljivi. Vaše raspoloženje i stav će se odraziti na djecu – bilo da ste mirni i sabrani ili ste razdraženi i iznervirani. Naučite svoju djecu da vole i raduju se ovom vremenu s Gospom.</p>



<h2 class="wp-block-heading">Korak #4: Koristite pomagala za krunicu, knjige i pjesme</h2>



<p class="wp-block-paragraph">Sjajno je vrijeme biti katoličko dijete! Na dohvat ruke imamo mnoštvo raznih oblika i materijala za krunice. U vjerskim knjižarama se mogu kupiti ilustrirani molitvenici za krunicu, na internetu pronađite bojanku svakog otajstva krunice i isprintajte. Također možete nabavit i krunicu kao narukvica, prsten ili ogrlicu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Sve se lakše nauči kroz pjesmu, stoga pokušajte pjevati deseticu sa svojom djecom. Ili npr. možete pjevati svaki Oče naš, a moliti 10. Zdravo Marijo desetice kako bi djeca naučila kada počinje i kada završava desetica. </p>



<h2 class="wp-block-heading">Korak #5: Napravite sami svoju krunicu</h2>



<p class="wp-block-paragraph">Svi vole novu krunicu s kojom će moliti, a djeca vole moliti s onima koje su sami napravili. U trgovinama poput Pepco ili Teddy mogu se nabaviti perle i razni konci pomoću kojih možete s djecom napraviti njihove vlastite krunice. Te će im biti najdraže.</p>



<h2 class="wp-block-heading">Korak #6: Molite u grupi</h2>



<p class="wp-block-paragraph">U našoj župi se svakog dana u 18:00 sati moli krunica. Ovo je sjajan primjer za vašu djecu da vide i druge kako mole krunicu! Također je sjajno moliti se s drugim obiteljima koje imaju malu djecu, npr. na sastancima Obiteljskih zajednica. Dobra prijedlog bi bio da svako dijete dobije cvijet (npr. ružu) i donosi je do Gospinog kipa jedno po jedno na svaku Zdravo Marijo.<br>Može se također koristiti i svijeća koju će svaka obitelj koja predmoli deseticu zapaliti.</p>



<h2 class="wp-block-heading">Korak #7: Prilagodite se kada je potrebno</h2>



<p class="wp-block-paragraph">Odgoj djece je težak, a molitva s djecom nije nimalo lakša. Ako stvari krenu nizbrdo i počnu svađe, ostanite mirni  i ne odustajte! Vodite brigu da ste postavili jasna očekivanja od djece tijekom molitve. Ako su djeca mrzovoljna tijekom molitve, razmislite o skračivanju broja otajstva, prilagodbi načina i vremena molitve.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Također, možda će djeca lakše sudjelovati u molitvi krunice za vrijeme vožnje automobil. Upotrijebite one youtube krunice koji će vas voditi, a vi imajte pripremljene krunice u pretincu za rukavice.</p>



<h2 class="wp-block-heading">Sada, možete početi moliti!</h2>



<p class="wp-block-paragraph">MOŽETE moliti krunicu s djecom bilo koje dobi! Uz malo predanosti s vaše strane, malo planiranja i povjerenja u Gospu, sve je moguće!</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/moliti-krunicu-s-djecom/">Moliti krunicu s djecom</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Čemu nas život Carla Acutisa može naučiti?</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/cemu-nas-zivot-carla-acutisa-moze-nauciti/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 04 Feb 2025 16:35:14 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Djeca]]></category>
		<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.sveti-petar.hr/?p=10419</guid>

					<description><![CDATA[<p>Na početku svake Pokémon video igre imate izbor. Ovo početno biranje i imenovanje vašeg prvog Pokémona nešto je što ste sigurno napravili, a tako i Carlo Acutis. Kao što postoje tri Pokémona svaki sa svojim osobinama koja možete izabrati, tako je Carlo Acutis imao tri vrlo važne osobina: mudrost, koja je činila osnovu za njegov [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/cemu-nas-zivot-carla-acutisa-moze-nauciti/">Čemu nas život Carla Acutisa može naučiti?</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Na početku svake Pokémon video igre imate izbor. Ovo početno biranje i imenovanje vašeg prvog Pokémona nešto je što ste sigurno napravili, a tako i Carlo Acutis. Kao što postoje tri Pokémona svaki sa svojim osobinama koja možete izabrati, tako je Carlo Acutis imao tri vrlo važne osobina: <strong>mudrost</strong>, koja je činila osnovu za njegov kratki život; <strong>strast</strong>, jer je imao svoj životni zadatak pa je bio odlučan i nije gubio vrijeme; i <strong>prihvaćanje</strong>, nepokolebljivo u svojoj vjeri čak i kada je predviđao vlastitu smrt.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Što je mudrost? U Izrekama je rečeno da je &#8220;strah Gospodnji početak mudrosti&#8221; (Izreke 9:10). Svećenik Mike Schmitz kaže da je &#8220;strah Gospodnji prepoznavanje Boga onakvog kakav On jest.&#8221; U vremenu kada vlada tolika konfuzija, postoje mnogi načini, mnoge kušnje za iskrivljavanje istine. Kako se to povezuje s Carlom? Bio je vrlo pametno dijete. Sa tri mjeseca izgovorio je svoju prvu riječ. Sa pet mjeseci je govorio. Sa četiri godine čitao je i molio dnevno krunicu. Bio je pametan, ali njegova mudrost je ono što je Carla isticalo iz mnoštva i mijenjalo živote. Čak i u ranoj dobi od tri godine, Carlo je bio privučen crkvi, prepoznajući Boga onakvog kakav On jest na način na koji se mnogi ljudi još uvijek bore.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U dobi od sedam godina Carlo je primio prvu pričest i rekao svojim roditeljima da želi svakodnevno ići na misu. &#8220;<strong>Sveta misa, sveti ja</strong>&#8220;, rekao bi Carlo, cijeneći misu i svoj odnos s Isusom na zaista nevjerojatan način. Jednom prilikom, njegov otac je pozvao Carla na poslovno putovanje u Izrael. Umjesto da prihvati priliku za putovanje u Svetu zemlju, Carlo je želio dati novac siromašnima, rekavši svom ocu da je Izrael prisutan na oltaru svake mise koju pohađa. Ovaj dar mudrosti kojom je Carlo bio blagoslovljen, i napravio je svojom misijom da je podijeli sa što više ljudi. Carlo je bio skroman, nije bio tašt niti se fokusirao na svoja postignuća. &#8220;Ne ja, već Bog.&#8221; rekao bi, i ta sposobnost da usmjeri pažnju na Boga i Euharistiju nešto je što cijenim i nadam se nasljedovati u svom životu. Naša katolička vjera je jednostavna, rekao je Carlo &#8220;Tuga je gledati sebe, sreća je gledati prema Bogu.&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Carlo je očito imao veliki utjecaj na sve oko sebe, njegova vjera bila je njegova strast. Carlo je bio pun suosjećanja za siromašne i kupovao bi vreće za spavanje kako bi ih poklanjao, pomagao na dobrotvornim događajima i izrađivao informativne pakete za one koji možda ne znaju gdje potražiti pomoć. Carlo je također vidio priliku s internetom i kako se može koristiti za dobro. Kada je imao devet godina, Carlo je počeo programirati, učeći iz sveučilišnih udžbenika. Ubrzo je postao web dizajner, i možda će vam biti zanimljivo čuti da neki od njegovih kodova još uvijek rade nepromijenjeni.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Carlo je igrao video igre poput Haloa, Super Marija i Pokémona, gledao crtane filmove. Volio je sportove, učio svirati saksofon i volio čitati kao većina djece. Ali največu strast je Carlo pronašao u svojoj vjeri, uvijek dajući sve od sebe da stavi Boga na prvo mjesto. Carlo je prepoznao vlastitu grešnost i trudio se izbjegavati kušnje na svakom koraku. Dopuštao je sebi igrati video igre samo jedan sat tjedno. Carlo je rekao &#8220;Što vrijedi ako možete pobijediti tisuću bitaka ako ne možete pobijediti svoje vlastite pokvarene strasti? Nema veze. Prava bitka je s nama samima.&#8221; Prihvatio je taj izazov naše vjere na način koji sve nadahnjuje da budu svjesni grijeha i stalno se okreću Bogu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na krizmi je bio jedanaest godina, Carlo je počeo prikupljati informacije o raznim euharistijskim čudima govoreći &#8220;Euharistija je moja autocesta za nebo!&#8221; Carlo je mislio da ako ljudi zaista znaju, zaista razumiju prekrasan dar Euharistije, tada bi, na isti način na koji možete vidjeti tisuće ljudi kako se okupljaju na koncerte i rasprodane stadione, trebali vidjeti ljude kako se okupljaju na Euharistijskom klanjanju s istim entuzijazmom ili još većim.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Carlu je trebalo dvije godine da izradi web stranicu o euharistijskim čudima, a imao je petnaest godina kada je snimio video, izjavljujući da će umrijeti kad dostigne određenu težinu. Na kraju tog videa pljesnuo je rukama, noseći iskren osmijeh bez obzira na sve. Unutar nekoliko mjeseci njegova obitelj ga je odvela u bolnicu, i na putu tamo rekao je roditeljima da neće napustiti bolnicu živ. Dijagnosticirana mu je leukemija i umro je u narednim danima. Nakon njegove smrti, Carlo je posjetio svoju majku u snu, rekavši joj da će joj slati mnoge znakove i rekao joj je da će imati blizance, što je ona, četiri godine nakon dana Karlove smrti, uistinu i dobila. Carlo je bio toliko usredotočen na Boga da nije se bojao smrti niti osjećao žaljenje što je imao tako kratak život. Rekao bi &#8220;Naš cilj mora biti beskonačan, a ne konačan. Beskonačnost je naša domovina. Nebo nas čeka zauvijek.&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Carlo je podnosio svoje patnje za Papu, Crkvu i za vlastitu svetost. Carlo je rekao &#8220;<strong>Jedina stvar koju trebamo tražiti od Boga, u molitvi, jest želja za svetošću</strong>,&#8221; i taj izravni zahtjev postao je nešto što svi trebamo uklopio u svoj molitveni život.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Carlo je imao petnaest godina kada je preminuo.</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/cemu-nas-zivot-carla-acutisa-moze-nauciti/">Čemu nas život Carla Acutisa može naučiti?</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>O milostima i vrlinama</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/o-milostima-vrlinama/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 04 Feb 2017 17:33:27 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.sveti-petar.hr/?p=3790</guid>

					<description><![CDATA[<p>1. Milost Od pamtivijeka Bog poziva čovjeka da sudjeluje u životu Presvetoga Trojstva. „Ovaj poziv na vječni život je nadnaravan“ (Katekizam Katoličke Crkve, 1998).[1] Kako bi nas doveo do ovog nadnaravnog konačnog cilja, Bog nam već ovdje na temlji daruje početak ovog dioništva koje će doseći svoju puninu u nebu, a koje Sv. Toma Akvinski [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/o-milostima-vrlinama/">O milostima i vrlinama</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>1. Milost</p>
<p>Od pamtivijeka Bog poziva čovjeka da sudjeluje u životu Presvetoga Trojstva. „Ovaj poziv na vječni život je nadnaravan“ (Katekizam Katoličke Crkve, 1998).[1] Kako bi nas doveo do ovog nadnaravnog konačnog cilja, Bog nam već ovdje na temlji daruje početak ovog dioništva koje će doseći svoju puninu u nebu, a koje Sv. Toma Akvinski naziva „predokus slave.“[2] Ovaj dar je posvećujuća milost:</p>
<p>§ Ona je „nezaslužen dar kojim nam Bog dariva svoj život, što nam ga u dušu ulijeva Duh Sveti da je ozdravi od grijeha i posveti“ (KKC, 1999);</p>
<p>§ Ona je „sudjelovanje u Božjem životu“ (KKC, 1997; usp. 2 Pet 1:4), koji nas pobožanstvenjuje (usp. KKC, 1999);</p>
<p>§ To je dakle, novi, nadnaravni život; novo rođenje kroz koje smo svi postali usvojena djeca Božja, dionici u prirodnom sinovstvu Sina: „sinovi u Sinu“;[3]</p>
<p>§ Ona nas uvodi u intimnost trojstvenoga života. Kao posvojena djeca možemo Boga zvati „Oče,“ sjedinjeni s njegovim jedinorođenim Sinom (usp. KKC, 1997);</p>
<p>§ Ona je „Kristova milost,“ jer u našem sadašnjem – to jest, poslije grijeha i Kristova Otkupljenja – milost nas dostiže kao sudjelovanje u milosti koju je Krist osvojio za nas (KKC, 1997): Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost (Iv 1:16). Milost nas suobličuje Kristu (usp. Rim 8:29);</p>
<p>§ Ona je „milost Duha Svetoga,“ jer je utisnuta u dušu milošću Duha Svetoga.[4]</p>
<p>Posvetna milost se također naziva i trajna (habitualna) milost jer je postojano i nadnaravno stanje što usavršuje dušu osposobljujući je da živi s Bogom i djeluje po njegovoj ljubavi (usp. KKC, 2000).[5] 2. Opravdanje</p>
<p>Prvo djelo milosti u nama je opravdanje (usp. KKC, 1989). Opravdanje je prijelaz iz stanja grijeha u stanje milosti (ili „pravednosti,“ jer nas milost čini „pravednicima“).[6] Ovo se događa krštenjem i svaki put kad nam Bog oprašta smrtne grijehe i udjeljuje nam posvetnu milost (redovito u sakramentu pokore).[7] Opravdanje „je najizvrsnije djelo Božje ljubavi“ (KKC, 1994; usp. Ef 2:4-5).</p>
<p>3. Posvećenje</p>
<p>Bog nikome ne uskraćuje svoju milost jer želi da se svi spase (1 Tim, 2:4); svi su pozvani na svetost (usp. Mt, 5:48).[8] Milost „je u nama izvor djela posvećenja“ (KKC, 1999); ona liječi i podiže našu narav, ranjenu istočnim grijehom i čini nas sposobnim djelovati kao djeca Božja,[9] i nasljedovati Kristov lik (usp. Rim, 8:29): to jest, biti, svaki ponaosob, alter Christus, drugi Krist. Ova sličnost Kristu očituje se u vrlinama.</p>
<p>Posvećenje znači rast u svetosti, postižući uvijek sve intimniji odnos s Bogom (usp. KKC, 2014), do točke postajanja ne samo drugog Krista već ipse Christus, samog Krista[10] &#8211; jedno te isto s Kristom, kao ud njegovog Tijela (usp. 1 Kor, 12:27). Rast u svetosti zahtijeva slobodnu suradnju s milošću, a to podrazumijeva trud, borbu, zbog poremećaja koji je uveden grijehom (formus peccati, sklonost grijehu). „Nema svetosti bez odricanja i bez duhovnog boja“ (KKC, 2015).[11]</p>
<p>Stoga, kako bi pobijedili u asketskoj borbi, moramo moliti Boga za milost kroz molitvu i mrtvljenje („molitvu osjetila“), [12] i primati milost kroz sakramente.[13]</p>
<p>Naše zajedništvo s Kristom bit će konačno samo u nebu. Moramo moliti Boga za milost konačne ustrajnosti, to jest, dar umiranja u Božjoj milosti (usp. KKC, 2016 i 2849).</p>
<p>4. Bogoslovne (teološke) krjeposti</p>
<p>Općenito govoreći, krjepost „je postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro“ (KKC, 1803).[14] „Bogoslovne se krjeposti odnose izravno na Boga; potiču kršćane da žive u vezi s Presvetim Trojstvom“ (KKC, 1812). „Bog ih ulijeva u duše vjernika da ih osposobi da djeluju kao njegova djeca“ (KKC, 1813).[15] Tri su bogoslovne krjeposti: vjera, ufanje i ljubav (usp. 1 Kor, 13:13).</p>
<p>Vjera „je bogoslovna krjepost po kojoj vjerujemo u Boga i sve što je On rekao i objavio i što nam Sveta Crkva predlaže vjerovati“ (KKC, 1813). Vjerom „se čojek slobodno i u potpunosti predaje Bogu“[16] i teži spoznanju i vršenju Božje volje: Pravednik će od vjere živjeti (Rim, 1:17).[17]</p>
<p>„Kristov je učenik dužan ne samo čuvati vjeru i od nje živjeti, nego i ispovijedati je, za nju otvoreno svjedočiti i širiti je“ (KKC, 1816; usp. Mt, 10:32-33).</p>
<p>Ufanje (nada) „je bogoslovna krjepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga“ (KKC, 1817).[18] Ljubav „je bogoslovna krjepost kojom Boga ljubimo iznad svega radi njega samoga, a svoga bližnjega kao same sebe iz ljubavi prema Bogu“ (KKC, 1822). Ovo je Kristova „nova zapovijed“: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio (Iv, 15:12).[19] 5. Ljudske krjeposti</p>
<p>„Ljudske krjeposti (vrline) jesu čvrsti stavovi, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. One daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život“ (KKC, 1804). Ove krjeposti „stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodovi i klice moralno dobrih čina“ (KKC, 1804).[20]</p>
<p>Među ljudskim krjepostima četiri su koje se nazivaju stožernim krjepostima jer se sve ostale svrstavaju oko njih. To su razboritost, pravednost, jakost i umjerenost (usp. KKC, 1805).</p>
<p>§ Razboritost „je krjepost koja upućuje praktični razum da u svim prilikama razlikuje naše istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrši“ (KKC, 1806). Ona je „ispravna norma djelovanja,“[21] piše sv. Toma Akvinski.</p>
<p>§ Pravednost „je moralna krjepost koja se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji dati Bogu i bližnjemu što im pripada“ (KKC, 1807).[22]</p>
<p>§ Jakost „je moralna krjepost koja u poteškoćama osigurava čvrstoću i postojanost da u traganju za dobrom. Ona jača odluku da se čovjek opre napastima i svlada zapreke u moralnom životu. Krjepost jakosti osposobljava ga da pobijedi strah, čak i smrt, i da se odvažno suoči s iskušenjima i progonstvima. Ona daje hrabrost da se čovjek odrekne i žrtvuje vlastiti život, da bi obranio pravednu stvar“ (KKC, 1808).[23]</p>
<p>§ Umjerenost „je moralna krjepost koja obuzdava privlačnost naslada i osposobljuje za ravnotežu u upotrebi stvorenih stvari. Ona osigurava gospodstvo volje nad nagonima“ (KKC, 1809). Umjerena osoba usmjerava svoje sjetilne težnje prema objektivnom dobru i ne dopušta biti upravljana svojim strastima (usp. Sir, 18:30). U Novom Zavjetu nazvana je „uzdržljivost“ ili „trijeznost“ (usp. KKC, 1809).</p>
<p>Izreka in medio virtus, „krjepost se nalazi u sredini“, u vidu moralnog zakona znači da se krjepost nalazi u sredini između nedostatka i obilja.[24] Ipak, in medio virtus nije poziv na osrednjost. Krjepost nije sredina između dva ili više poroka već ispravnost volje – vrhunac, može se reći – koji je suprostavljen ponorima poroka.[25]</p>
<p>6. Krjeposti i milost. Kršćanske krjeposti</p>
<p>Rane koje su ostale kao posljedica grijeha čine stjecanje i vršenje ljudskih krjeposti teškim (usp. KKC, 1811).[26] Kako bi ih stekli i živjeli, kršćani se oslanjaju na Božju milost koja liječi ljudsku narav.</p>
<p>Milost podiže ljudsku narav na sudjelovanje u božanskoj naravi. Istovremeno milost podiže ljudske vrline na nadnaravni red (usp. KKC, 1810), vodeći osobu da se ponaša u skladu s vjerom prosvijetljenim razumom: jednom riječju, da oponaša Krista. Na ovaj način, ljudske vrline postaju kršćanske vrline.[27] 7. Darovi i plodovi Duha Svetoga</p>
<p>„Ćudoredni život kršćanina podržavaju darovi Duha Svetoga. To su trajna raspoloženja koja čovjeka čine poslušnim poticajima Duha Svetoga„ (KKC, 1830).[28] Darovi Duha Svetoga su (usp. KKC, 1831):</p>
<p>1. Dar mudrosti: da možemo razumjeti i pravilno rasuđivati Božje planove;</p>
<p>2. Dar razuma: da možemo prodrijeti u istinu o Bogu</p>
<p>3. Dar savjeta: da prepoznamo i proslijeđujemo („further“) Božje planove u pojedinim djelima;</p>
<p>4. Dar jakosti: da prevladamo teškoće u kršćanskom životu;</p>
<p>5. Dar znanja: da spoznamo red stvorene stvarnosti;</p>
<p>6. Dar pobožnosti: da se ponašamo kao djeca Božja i na bratski način prema svoj našoj braći i sestrama, budući smo drugi Krist;</p>
<p>7. Dar straha Gospodnjeg: da odbacimo sve što može uvrijediti Boga, kao što bi dijete odbacilo, iz ljubavi, sve što bi moglo uvrijediti njegovog oca.</p>
<p>Plodovi Duha Svetoga „su savršenosti što ih Duh Sveti izvodi u nama kao prvine vječne slave“ (KKC, 1832). Oni su djela koje uzrokuje stalno djelovanje Duha Svetoga u našoj duši. Tradicija Crkve nabraja dvanaest plodova: „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (usp. Gal, 5:22-23).</p>
<p>8. Utjecaj strasti u moralnom životu</p>
<p>Kroz jedinstvo našeg tijela i duše, naš duhovni život – intelektualno znanje i slobodni izbor volje – je podložan utjecaju naših osjećaja. Ovaj utjecaj očituje se u strastima, koje su „uzbuđenja ili pokreti čuvstvenosti koji potiču na djelovanje ili nedjelovanje gledom na ono što se kao dobro ili kao zlo osjetilo ili zamislilo“ (KKC, 1763). Strasti su poticaji osjetilnih potreba (razdražljivih i požudnih). Također ih se može nazvati, u širem smislu, „osjećajima“ ili „emocijama.“[29]</p>
<p>Ljubav, ljutnja, strah, itd. primjeri su strasti. „Osnovna strast je ljubav koju izaziva privlačnost dobra. Ljubav budi želju za odsutnim dobrom i nadu da će ga postići. Taj pokret završava u užitku i u radosti posjedovanja dobra. Strah od zla uzrok je mržnji, odvratnosti i bojazni od budućega zla. Taj pokret završava u žalosti zbog prisutnog zla ili u srdžbi koja mu se protivi“ (KKC, 1765).</p>
<p>Strasti imaju velik utjecaj na naš moralni život. „Strasti u sebi nisu ni dobre ni zle“ (KKC, 1767). „Strasti su moralno dobre kad doprinose dobru djelu; u suprotnom slučaju su zle“ (KKC, 1768).[30] Ljudsko savršenstvo zahtijeva imanje strasti koje su pod nadzorom razuma i upravljane voljom.[31] Nakon istočnog grijeha, naše strasti više nisu pod kontrolom razuma i često nas tjeraju prema nečemu što nije dobro.[32] Njihovo stalno ili redovito usmjeravanje prama dobru zahtijeva asketsku borbu i pomoć milosti, koja liječi rane grijeha.</p>
<p>Volja, ako je dobra, koristi strasti usmjeravajući ih prema dobru.[33] S druge strane, loša volja, koja izvire iz sebičnosti podložna je neurednim strastima ili ih koristi za zlo (usp. KKC, 1768).</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/o-milostima-vrlinama/">O milostima i vrlinama</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Kako su nastajale biblijske knjige</title>
		<link>https://www.sveti-petar.hr/kako-su-nastajale-biblijske-knjige/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 23 Oct 2018 19:26:47 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Duhovnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.sveti-petar.hr/?p=4820</guid>

					<description><![CDATA[<p>Prije nego počnemo govoriti o cjelovitoj Bibliji, o njezinu sadržaju i poruci, treba nešto reći o nastanku pojedinih knjiga od kojih je ona sastavljena. Najveći dio biblijskih knjiga, pogotovo one opsežnije i složenije, nije napisao jedan autor u kratkom vremenskom roku, već su plod duljeg procesa nastanka i djelo više autora u okviru Izraelove zajednice [&#8230;]</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/kako-su-nastajale-biblijske-knjige/">Kako su nastajale biblijske knjige</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Prije nego počnemo govoriti o cjelovitoj Bibliji, o njezinu sadržaju i poruci, treba nešto reći o nastanku pojedinih knjiga od kojih je ona sastavljena. Najveći dio biblijskih knjiga, pogotovo one opsežnije i složenije, nije napisao jedan autor u kratkom vremenskom roku, već su plod duljeg procesa nastanka i djelo više autora u okviru Izraelove zajednice vjere. Biblijski spisi po svojoj su naravi angažirana literatura. Oni stoje u službi vjere određene zajednice iz koje su izrasli i kojoj su namijenjeni. Plod su života izabranog naroda u savezu s Bogom i u njima se zrcali burna povijest tog naroda sa svim njegovim usponima i padovima. Prije nego su dobili svoj konačni, današnji oblik, ti spisi su egzistirali u obliku manjih predaja: priče o izabranju naroda i njegovoj povijesti, predaje o sklapanju sinajskog saveza, povelja saveza, zakoni i zapovijedi koje uređuju život naroda, formule i obrasci vjere koju treba ispovijedati, liturgijski propisi, propovijedi i kateheze, proročke opomene, prijetnje kaznom i nova obećanja…</p>
<p>Vjernost baštini i otvorenost životu</p>
<p>Što je bilo presudno u tom procesu polaganog rasta i sazrijevanja biblijskih spisa? Govoreći o svetoj baštini svoga naroda, veliki židovski mislilac prošloga stoljeća Martin Buber kaže kako je Izrael uvijek imao dvostruk odnos prema toj baštini, konzervativan i liberalan u isto vrijeme. Kako god to iz našega današnjeg kuta gledanja izgledalo kao dvije nepomirljive suprotnosti, biblijski spisi su doista tako nastajali. Biblijskom čovjeku je ta njegova baština doista bila sveta, pa on nije dopustio da išta od toga padne u zaborav, da se izgubi. A budući da je sve to izraslo iz života s Bogom i d je pisano očuvanje toga života, on nije dopustio da se to okameni, da postane samo beživotno svjedočanstvo prošlosti, već je to trajno iznova premišljao, teološki produbljivao i literarno proširivao. Brojni biblijski spisi nastali su kao plod uvijek novoga iščitavanja (relecture) i njihove primjene u životu, ali i istodobnog obogaćivanja novim iskustvima i spoznajama. Tako je ta predaja trajno rasla i dobivala svoj novi literarni oblik, sve do konačnog oblika spisa. Pogledajmo to na primjeru Pentateuha i Izaijine knjige.</p>
<p>Od Mojsija do Ponovljenog zakona</p>
<p>U središtu Pentatehua, vremenski gledano, stoje događaji vezani uz Mojsija i izlazak iz Egipta. Zanimljivo je u kolikoj se mjeri najmlađa od pet knjiga Mojsijeva petoknjižja (Tore), Ponovljeni zakon, poziva na Mojsija, iako je u svom konačnom obliku ta knjiga zaokružena tek u 7. st. pr. Krista, dakle više od pet stoljeća poslije Mojsijeve smrti. Unatoč tome, njegove se riječi navode tako kao da ih on tek sad izgovara. Štoviše i u Novom zavjetu nalazimo izraze „Mojsije piše“ (Rim 10,5), „Mojsije veli“ (10,19), „Mojsije se čita“ (2 Kor 3,13-15), iako se pritom misli na konačni oblik Mojsijeva petoknjižja, koje je u tom obliku konačno redigirano tek u 5. st. pr. Kr., nakon povratka iz sužanjstva. Pod tim izrazima podrazumijeva se Mojsije kao primalac i posrednik objave i kao veliki zakonodavac koji stoji na početku povijesti izabranog naroda. Njegova objava i zakoni (Dekalog prije svega) dalje su predavani, proširivani i obogaćivani novim predajama i zakonima, a sve je to ostalo pod njegovim imenom.</p>
<p>Od prvoga do trećeg Izaije</p>
<p>Sličan proces može se lako prepoznati i u velikoj knjizi proroka Izaije. Taj prorok je živio na prijelazu iz 8. u 7. st. pr. Krista i u povijesnom smislu uza nj se može vezati samo prvih 39 poglavlja te velike knjige kojima su sadržaj događaji iz toga vremena. S četrdesetim poglavljem mijenja se i sadržaj i stil Izaijine knjige, a u njoj susrećemo i perzijskog kralja Kira koji je 538. , nakon što je pobijedio Babilonce, (6.st.) židovima dao slobodu i omogućio im povratak u njihovu zemlju. Dakle, to je vremenski nemoguće povezati s povijesnim Izaijom. S 56. poglavljem započinje treći dio Izaijine knjige koji govori o događajima s kraja 6. st. pr. Kr., odnosno o ponovnoj uspostavi života u Jeruzalemu. Tako jedna knjiga obuhvaća više od dva stoljeća, a predana je pod imenom velikoga proroka Izaije koji stoji na početku njezina nastanka. Stvarna Izaijina knjiga čuvana je u jednom krugu njegovih udžbenika, koji možemo nazvati Izaijinom školom. Tu je ona nadahnjivala nove naraštaje i poticala nastanak novih proročkih tekstova koji su uzimali u obzir nove događaje iz povijesti Izraela te ih vrednovali u svjetlu ideje izabranja i poslanja naroda, da bi na kraju sve preraslo u tu jedinstvenu knjigu. (Dr. fra Ivan Dugandžić, Glas Koncila)</p>
<p>The post <a href="https://www.sveti-petar.hr/kako-su-nastajale-biblijske-knjige/">Kako su nastajale biblijske knjige</a> appeared first on <a href="https://www.sveti-petar.hr">Župa sv. Petra apostola, Zagreb</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
