Župa sv. Petra apostola, Zagreb

16.8. – 20. nedjelja kroz godinu

Fri, 19 Mar 2021 14:47:00 +0000

Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 11:00 i u 18:30 sati.

Apostol Pavao je bio oduševljeni kršćanin ali u isto vrijeme i židovski domoljub. Volio je svoj narod. On Židove naziva „svojim tijelom“. Silno je želio da upravo njegovi sunarodnjaci prihvate Isusa kao Krista i Spasitelja. Budući da mnogi od njih to nisu htjeli, Pavao se okreće poganima, to jest nežidovima i njima s velikim uspjehom propovijeda evanđelje, tako da je apostol Pavao poznat kao apostol narodâ, dakle mnoštvu etničkih skupina u ondašnjem Rimskom carstvu. Međutim, Pavao je silno patio što njegovi sunarodnjaci nisu prihvatili Isusa. I onda dolazi do utješnog rješenja. On u svemu vidi tajanstveni plan Božji. U Poslanici Rimljanima on tumači kako je Bog očito namjerno dopustio da u početku Židovi odbace Isusa, da bi onda apostoli – silom prilika – počeli propovijedati poganima. Da nije tako bilo, tko zna bi li apostoli i dospjeli do pogana. Tako, smatra Pavao, židovska je tvrdokornost za pogane bila spasonosna. I onda, vjeruje Pavao, obraćenje pogana pobudit će u Židova ljubomoru, pa će se i oni obratiti. Na koncu on zaključuje: „Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih… Ta neopozivi su dari i poziv Božji!“ Evo. Pavao, kao gorljiv kršćanin lako je mogao upasti u tjeskobu i očaj gledajući tvrdokornost svojih sunarodnjaka koje je kao iskreni domoljub silno volio. Ali ne! On u tome vidi prst Božji i konačno spasenje upravo Židova do kojih je Pavlu toliko bilo stalo.
Treba nam toga optimizma. I mi kao domoljubi možemo u ovome trenutku – s pravom! – vidjeti tolike nevolje koje se događaju našem narodu i našoj domovini. Međutim, kao kršćani, kao razboriti ljudi, ne bismo trebali biti katastrofičari. Naravno da uvijek možemo i trebamo s povjerenjem gledati u budućnost. Mislimo li da su ovo najgori i najteži dani u povijesti našega naroda i naše domovine? Je li bilo bolje u vrijeme Turaka? Ili u ono vrijeme kada su nas pokušavali odnarođivati i Mlečani i Austrijanci i Mađari? Razborit čovjek može i treba u svome životu u svakoj poteškoći vidjeti i iznaći svjetlo na kraju tunela. Jednako je tako i za čitav narod. To nisu pusta maštanja ili samozavaravanje. Upravo ljudi koji su imali takvu viziju, koji su vjerovali u sebe i u svoj narod spašavali su kroz stoljeća i našu samosvijest i našu opstojnost. Konačno, vjerujemo li u Boga, znamo da ništa nije izvan njegova pogleda i izvan njegova srca. Zato i za nas vrijede one riječi koje svećenik u misi veli: Gore srca!

Liturgijska čitanja: 1. čitanje Iz 56,1.6-7; psalam Ps 67,2-3.5-6.8; 2. čitanje Rim 11,13-15.29-32; evanđelje Mt 15,21-28

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
Riječ Gospodnja.

Događaj donose samo Matej i Marko, zato što je prvoj Crkvi bio važan za opravdanje misionarskog djelovanja među Židovima i prelazak na evangelizaciju pogana. Kod obojice je kontekst isti: Herod Antipa dao je ubiti Krstitelja (Mt 14, 1-12) te su Krstiteljevi učenici to dojavili Isusu. Isus je farizeje nazvao licemjerima i slijepim vodama slijepaca (Mt 15,1-20). Povlači se na pogansko područje da ne bi bio prije reda silom ušutkan. Dok boravi na području Tira i Sidona, koji su u knjigama SZ tipičan poganski kraj, dolazi mu poganka i moli da joj ozdravi bolesnu kćer. Matej je u ovom prikazu proširio razgovor Isusa s apostolima i tom pogankom. Za njega nije riječ ponajprije o čudu, nego o poučnom razgovoru. Izvještaj je oblikovan po sljedećem književnom nacrtu:
– opis situacije (r. 20-23a);
– pouka učenicima (r. 23b-24);
– pouka poganki i ozdravljenje bolesnice (r. 25-28).
Težište je na pohvali vjere ove poganke. U Matejevu prikazu njezina je vjera snažnije naglašena sljedećim elementima:
1. Ono što su naši prevoditelji prerekli s “izide vičući” (r. 21) u grčkom izvorniku rečeno je s “izašavši vikaše”. To znači da je uporno, ponizno vapila za pomoć.
2. Ona zove Isusa: “Gospodine, Sine Davidov” (r. 22. 25.27). “Gospodin” nije samo pristojno oslovljavanje nego vjera u židovskog proroka po kojem Bog čini izvanredne znakove i čudesa. To je još više uključeno u nazivu “Sin Davidov”. Od Židova je morala čuti da je “Sin Davidov” naziv za Mesiju iz roda Davidova. Time s vjernom Dvanaestoricom Isusa smatra Mesijom i moli za pomoć bolesnoj kćeri.
3. Ono što su naši prevoditelji prerekli s “pokloni mu se ničice” (r. 25) u grčkom izvorniku rečeno je s “pristupivši klanjaše mu se”. Imperfekt u grčkom tekstu daje naslutiti da je duže vrijeme ostala prostrta pred Isusom te mu iskazivala štovanje koje se iskazuje samo Bogu.
Isusove riječi u r. 24 o poslanosti “samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova” ne donosi Marko, koji je svoje evanđelje napisao obraćenim poganima u Rimu. Matej ih je stavio kao opravdanje misionarskog djelovanja među Židovima i prijelaz na djelovanje među poganima koje je započeo sam Isus prije svoje smrti i uskrsnuća. Razgovor o uzimanju kruha od djece i “bacanju psićima” (r. 26) nije središte odlomka i zato se ne treba shvaćati kao uvreda poganki. Isus ju je morao svojim pogledom ohrabrivati na nastavak razgovora. “Psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara” (r. 27) pogankino je priznanje da Židovi imaju prednost pred Isusom, ali i ponizna molba da ozdravi njezinu kćer. Pred takvom vjerom Isus je kapitulirao: “O ženo! Velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!” (r. 28). Time Isus priznaje požrtvovnu majčinsku ljubav moliteljice te od nas traži da budemo otvoreni za dobrotu koju Bog sije i podržava u “strancima”. Traži od nas otvorenost za vjeru “stranaca”.

The post 16.8. – 20. nedjelja kroz godinu appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

15.8. – Svetkovina uznesenja blažene Djevice Marije, Velika Gospa

Wed, 12 Aug 2026 21:01:24 +0000

Sv. mise u našoj župi su u 7:30, 9, 11 i 18:30 sati.
Povijesni korijen ove svetkovine jest posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu koja se slavila 15. kolovoza od sredine 5. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582-602) protegnuo je taj blagdan kao obvezatan u cijelom svome Carstvu i kršćani Istoka nazvali su ga Usnuće BDM (Koimesis) u smislu smrti kao rođendana za vječni život. Rimski kršćani slavili su “Rođendan svete Marije” (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine 7. stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadriana I. (772-795) ovaj se blagdan zove “Uznesenje svete Marije” a u misnoj molitvi istaknuta je vjera da Isusova Majka jest završila tok zemaljskog života, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika.
Ispitavši tu vjeru Crkve kroz stoljeća papa Pijo XII. proglasio je 1. studenoga 1950. dogmu o Marijinu uznesenju na nebo tijelom i dušom uz molbu katoličkim teolozima, katehetama i propovjednicima da tu dogmu pri tumačenju povezuju s dogmom o uskrsnuću tijela i pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.
Drugi vatikanski sabor donio je u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi poglavlje o Mariji u otajstvu Krista i Crkve. Glavne misli iz tog poglavlja preuzete su u novo predslovlje Uznesenja:
“Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života.”
Kao što je Kristovo uzašašće na nebo Božja potvrda ljudskog dostojanstva, tako je i Marijino uznesenje tijelom i dušom u nebesku slavu promocija svakog čovjeka pozvanog da tijelom i dušom bude u vječnosti s Bogom.

Liturgijska čitanja: 1. čitanje Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab; psalam Ps 45,10-12.16; 2. čitanje 1Kor 15,20-27a; evanđelje Lk 1,39-56
Marijina zahvalna pjesma, koja je uvrštena u Časoslov pri završetku radnog dijela dana, uklopljena je u pohod Elizabeti. Marija je, doznavši od anđela za Elizabetinu trudnoću, “pohitjela u Gorje, u grad Judin”, ostala tri mjeseca kako bi joj pomogla u posljednjim tjednima trudnoće i prvim tjednima nakon poroda. Išla je služiti Bogu pomažući ljudima. Zato se prilikom navještenja s pravom nazvala službenicom Gospodnjom, a u svojoj pjesmi ponovno se naziva “neznatnom službenicom” Božjom.
“Veliča” je kao pjesma prožeta starozavjetnim citatima, što se posebno zorno vidi u prijevodu Dude-Fućaka, koji su sve starozavjetne citate u novozavjetnim spisima dali tiskati kosim slovima. Ovu pjesmu jednako su mogli onda kao i sada moliti pobožni Židovi. Marija ju je vjerojatno preuzela iz krugova Jahvinih siromaha u starozavjetnoj zajednici. Takvi siromasi nisu samo oni koji nemaju dovoljno materijalnih dobara za doličan ljudski život na zemlji, nego su to svi oni koji kao ljudi uviđaju i prihvaćaju svoju krhkost pa spasenje ne očekuju od vlastitog zalaganja, nego od Boga. Suprotni takvim siromasima nisu tek društveno bogati, nego oholi koji misle da im Bog nije potreban; misle da su sami sebi dostatni. Marija se s ponosom ubraja medu Jahvine siromahe: “Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne!” (r. 52-53).
Marijina pjesma rječnički i tematski podsjeća na Aninu pjesmu u 1 Sam 2, 1-10. Prilikom prikazanja svoga dječaka Samuela na hodočašću u Šilu. Ana se raduje pomoći koju joj je udijelio Jahve, divi se Bogu koji nasićuje gladne, “čini uboga i bogata”, siromaha izvlači s bunjišta i posađuje ga s knezovima. Ova prožetost Marijine pjesme Aninom i starozavjetnim psalmima Jahvinih siromaha pokazuje svetopisamsku ukorijenjenost Marijine duhovnosti. Poput Marije trebali bismo pratiti čitanje i razlaganje riječi Božje u liturgiji. Poput Marije trebali bismo radosno i sabrano moliti psalme u Časoslovu. U tome je ona također početak i slika, i putokaz i utjeha putujućem narodu Božjem.

The post 15.8. – Svetkovina uznesenja blažene Djevice Marije, Velika Gospa appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

“Počinak u Bogu”

Thu, 30 Jun 2016 14:41:05 +0000

Jadni čovječe, otmi se sad malko svojim poslovima, sakrij se malo od burnih misli svojih. Odloži sada tegobne brige i odgodi mučna naprezanja svoja. Posveti malo vremena Bogu, i otpočini malko u njemu.

Te bi riječi Sv. Anzelma, iz njegove Knjige “Proslogion”, kršćanima – čak i kad ne bi bilo drugih razloga – mogle biti dovoljno snažan moto i poticaj za (ljetni) odmor. Istina je da čovjeku treba godišnji odmor – kao što mu je nužan dnevni, tjedni i mjesečni odmor. Iako gornji navod spominje samo “počinak u Bogu”, to nas nimalo ne zbunjuje, jer odmor o kojemu govori svetac uključuje cjelovitoga čovjeka – potpunu relaksaciju i akumulaciju snage na duhovnom i tjelesnom području.

Međutim, odmor nije tek obično izležavanje, dangubljenje, “puštanje mozga na pašu” – premda je potrebno dobro se naspavati, pobjeći od buke i svakodnevnog stresa… – jer odmor može biti (i treba da bude) također aktivan. Ali to također znači da se vjernik ne može “odmarati” od duhovnog života, tj. od svojih svakodnevnih vjerničkih aktivnosti, jer su mu one takva potreba kao što je npr. udisanje zraka…

Imajući upravo to na umu, talijanski kardinal Dionigi Tettamanzi je prije dvije godine u poruci vjernicima na početku ljetnog razdoblja istaknuo: “Bilo uistinu blagoslovljeno ovo vrijeme, koje nam ‘besplatno’ može pomoći u stvaranju življih i intenzivnijih veza u obitelji, među rodbinom i prijateljima, vrijeme u kojem oslobođeni od obveza i vremenske trke i u ozračju vedrine možemo uživati u tihom i jasnom razmišljanju o ljepotama kojima nas Stvoritelj ne prestaje obdarivati.”

Naime, budući da je ljeto sinonim za praznike (a ta riječ svojim korijenom upućuje na prazninu), kršćanin je i ljeto pozvan živjeti kršćanski. A to znači ne kao prazno odnosno isprazno vrijeme, ispunjeno bijegom ili zaglušujućom bukom (mnogi upravo prebučni “festivali” diljem naše obale već su u tom smislu dovoljno izreklamirani!). Kršćanski provesti ljeto i ljetni odmor znači živjeti to vrijeme tako da se u središte stavlja odnos s Bogom, obitelji i zajednicom koja nas okružuje. Golema je zabluda da to umara!

Baš kao što su mediji prenijeli kao senzaciju da je Stipe Pletikosa sa suprugom proveo određeno vrijeme odmora u samostanu, kardinal je predložio vjernicima da pronađu vremena i za duhovne vježbe te da svakako posjete neka svetišta. Objasnio je da se preko turizma i hodočašća upoznaje hod povijesti, kulture i vjere raznih naroda. To su shvatili mnogi turisti pa osim, ili čak umjesto “samoroštiljanja” na plaži, vrijeme ljetnog odmora koriste (i) za – kako nadbiskup precizno navodi – otvaranje kulturnih horizonta i izgradnju mostova, učenje tolerancije i poštivanja vrijednosti drugih (i drugačijih) ljudi i naroda, ali također ujedinjenih u veliku Božju obitelj.

Odmor je i vrijeme koje se treba posvetiti obitelji, Bogu, ali i samima sebi. Tako crkvene udruge mladih već niz godina nude zanimljivu ponudu odmora u kampovima mladih i pastoralnim centrima. Iako je odmor na nekom od egzotičnih svjetskih odredišta za mnoge tek neostvariva želja, i u Hrvatskoj je moguće provesti nezaboravno ljeto. Uz brojne mogućnosti koje nam pruža, za svakoga se nađe ponešto (kultura, avanturizam, planine, kontinentalna Hrvatska, sve razvijeniji ekoturizam…). Kada se na kraju ljeta osvrnemo na ono što ostavljamo, obično shvatimo da je odmor pronađena radost, ma gdje god bili!”

Župnik, kapelan i župni suradnici svima žele dobar odmor!

The post “Počinak u Bogu” appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

Održati vjeru djeci za vrijeme ljetnih praznika

Thu, 17 Jul 2025 13:39:48 +0000

Ljeto je, godišnji odmori i školski praznici su u punom jeku, a to znači sporiji ritam života, obiteljska druženja, posjeti djedovima i bakama, odlasci na more i bavljenja aktivnostima u kojima cijela obitelj može uživati. Vrijeme je i odmaka od uobičajene rutine školske godine i labaviji raspored života.
Znači li to da djeca mogu izmaknuti kontroli? Svakako bi mogli, ako to dopustimo. Kako pomoći da naša djeca ne odustanu od molitve i sv. mise iako više nisu u školi?

5 minuta molitve

Bez obzira na djetetovu dob ovo bi trebalo funkcionirati. Svaki dan molimo zajedno 5 minuta. Ponekad ujutro, a ponekad navećer, izmolite svoje uobičajene molitve, zahvalite za odmor, obitelj, prijatelje, igre na plaži,… također zamolite Boga da pazi na naše voljene ili na one koji nemaju sve to što vi imate. Molitve ne moraju biti duge niti neobične. Ponekad se možete moliti tako da otpjevate neku duhovnu pjesmo koja se pjeva u crkvi. Npr. “Oče naš” ili “Krist na žalu” ili “Ostani s nama”…

Ponekad će se desiti da mališani ne žele ništa reći niti moliti, zato sutra izaberite neki drugi način i prilagodite se.

Pričanje priča

Ljeti se obično pričaju razne obiteljske priče i uspomene, bilo u drštvu šire obitelji, bilo prijatelja ili susjeda. To je i dobar način kako neprimjetno podučiti mališane. Za vrijeme takvih obiteljski druženja ispričajmo neku priču iz djetinjstva koja nam je bila poticaj za stjecanje novih vrlina i dobrih navika.
Pripovijedanje je jedan od alata koje je Isus koristio kako bi podijelio svoje pouke učenicima i mnoštvu. Možemo ga i mi koristiti na isti način da podučavamo svoju djecu o životu i onome što su prošli njihovi preci.

Posjetite misu tijekom tjedna

Odaberite dan usred tjedna (ili svaki dan ako možete) za prisustvovanje dnevnoj misi. U manjim mjestima na obali je smanjen raspored svetih misa, zato se treba raspitati za raspored. Ako je sv. misa ujutro, to je prekrasan korak da vaša obitelj započne dan s Gospodinom, a ako je navećer to je lijepa zahvala za primljene milosti tijekom dana.
Ako u crkvi u vašem mjestu nema misa radnim danom, možete otići i zapaliti svijeću u crkvi i čitati Evanđelje sa svojom djecom. Ili, još bolje neka djeca budu uključena pa im ponudite da ga oni pročitaju!

Igre temeljene na vjeri

Za dugih ljetnih dana možete pronaći igre koje se temelje na biblijskom znanju. Opskrbite se ovim igrama (npr. https://verbum.hr/ostalo/multimedija/igre/drustvene-igre ) i sačuvajte ih za one trenutke kad će djeca govoriti “dosadno mi je”, a vi ste odmah posegnuli za daljinskim upravljačem kako bi im stavili crtić.

Kako god ćete provesti ljeto, podsjetite sebe i svoju djecu da je svaki dan potpuno nova prilika da hodite s Kristom.

The post Održati vjeru djeci za vrijeme ljetnih praznika appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

APEL RODITELJIMA: Ne vodite djecu na plažu bez kupaćih gaćica i ne dijelite takve slike na društvenim mrežama

Sat, 10 Jul 2021 11:07:08 +0000

Ne vodite djecu na plažu bez kupaćih gaćica i ne dijelite takve slike na društvenim mrežama – apel je bivše ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba prof. dr. sc Gordane Buljan Flander, kliničke psihologinje i psihoterapeutkinje za djecu, adolescente i odrasle te stalne sudske vještakinje, upućen roditeljima koji nisu svjesni da zlostavljači potajno snimaju golu djecu sa skrivenim kamerama u kemijskoj olovci, ručnom satu i sl.

Krajem srpnja prošle godine, u Istri je uhićeno nekoliko stranih turista koji su na plaži skrivenim kamerama snimali razgolićenu djecu. S obzirom da zlostavljači danas na raspolaganju imaju razne suvremene tehnologije, trebali bismo razmisliti na kojim je plažama prihvatljivo da dijete bude golo, a na kojima je sigurnije da nosi kupaće gaćice. Najbolje je da se djeca uopće ne pojavljuju gola odnosno bez kupaćih gaćica na javnim i jako posjećenim plažama jer ih ne možemo zaštititi od skrivenih kamera (primjerice u kemijskoj olovci, u ručnom satu, itd.) koje mi ne možemo ni primijetiti, piše prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na istoimenoj mrežnoj stranici.
Još važnije, neprihvatljivo je i neprimjereno izlaganje djeteta objavljivanjem golišavih fotografija i/ili videa na društvenim mrežama
Nekad su slike male djece na plaži bez kupaćih gaćica bile uobičajene, jer nismo znali ono što danas znamo. Danas kad sve ovo znamo, zaštitimo djecu! Kad jednom postavimo takvu sliku ili video djeteta na internet, nemoguće je kontrolirati gdje ta slika ili video može završiti. Roditelje često pitam kako bi se oni osjećali da sad netko uzme njihove stare slike iz albuma dok su bili djeca i snimljeni su goli, pa da sad te slike pokazuje prolaznicima na ulici. Ne bi se osjećali ugodno, kao što se vjerojatno ni njihova djeca neće osjećati ugodno s tim slikama kad odrastu.

To doista nije zanemariv problem, a mnogi ga roditelji nisu svjesni. Kad na predavanjima spomenem podatak da roditelji u prosjeku godišnje objave na društvenim mrežama 195 slika svoje djece, to obično izaziva nevjericu u publici. No istraživanja pokazuju da (prema Blum i Ross, 2015; Brosch, 2016; Leaver, 2017):

– 34% roditelja objavljuje snimke ultrazvuka bebe tijekom trudnoće na Instagramu
– 48% roditelja dijeli fotografije djece snimljene u rodilištu
– 5% djece otvorilo je profil na društvenim mrežama za novorođeno dijete
– 95% roditelja objavljuje ime djeteta na Facebooku
– 83% roditelja objavljuje datum rođenja
– 33% roditelja objavljuje rodni list
– 77% objavljuje snimke gole ili polugole djece
– 50% dijeli smiješne ili zabavne slike (plakanje, spavanje, razne poze).
Zbog svega toga apeliram na roditelje da ne stvaraju digitalni identitet djeteta s njihovim razgolićenim fotografijama/videima. Na taj način izlažu djecu opasnosti da njihove slike budu korištene za dječju pornografiju, a svaki novi pogled na sliku/video djeteta s ciljem seksualnog uzbuđenja predstavlja novo seksualno zlostavljanje. K tome, veliki broj djece s kojima radim me molio da utječem na njihove roditelje kako bi prestali stavljati i dijeliti njihove fotografije i video snimke, jer ne žele da roditelji umjesto njih stvaraju njihov digitalni identitet za koji nisu znali, nisu mogli utjecati ni nisu pitani za pristanak.

The post APEL RODITELJIMA: Ne vodite djecu na plažu bez kupaćih gaćica i ne dijelite takve slike na društvenim mrežama appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

Duhovna snaga crkvenih zvona

Fri, 12 Jul 2024 14:51:53 +0000

Često, a pogotovo kad odemo negdje na odmor u mala mjesta dalje od gradske vreve, čuju se crkvena zvona. Mnogi prigovaraju da im remete san i odmor, ali kad pročitate ovaj tekst i zadubite se u duhovnu pozadinu crkvenih zvona i zvonjave, promijenit ćete svoje mišljenje.

Zvona pozivaju ljude na molitvu, ali imaju i duhovnu težinu koja nije toliko poznata.

U starijim gradovima, osobito u središtu grada, svakih sat vremena zvone zvona mjesne crkve ili katedrale. Ponekad ih je teško čuti zbog prometne gužve, ali kada posjetite seosku župu zvona se čuju kilometrima daleko.

Crkvena zvona postoje još od 5. stoljeća i bila su uobičajena u srednjem vijeku. Osobito su ih koristile monaške zajednice da pozovu redovnike koji su tijekom dana bili u raznim dijelovima samostana da se okupe u kapeli za molitvu. Kasnije je običaj postao sve češći u župnim crkvama, a zvona su služila za pozivanje naroda na slavlje euharistije i na molitvu Anđeo Gospodnji tijekom dana.

Međutim, crkvena zvona imaju i veliku duhovnu moć. Kada se ugradi novo crkveno zvono biskup ili lokalni svećenik ga, prema tradiciji, “krsti” ili “posveti”. Nekadašnje ceremonije nalikovale su krštenju, a sadašnje i dalje zahtijevaju korištenje svete vode.

Zvona dobivaju ime u čast određenog zaštitnika iako su mnoga nazvana po Blaženoj Djevici Mariji.

Rimski obrednik daje vrlo svečani blagoslov crkvenih zvona te govori o duhovnom simbolizmu i sakramentalnoj moći koju ta zvona sada posjeduju.

Bog, koji je odredio kroz blagoslovljenog Mojsija, tvoga sluge i zakonodavce, da se u vrijeme žrtve stvore i zazvone srebrne trube, kako bi svojim jasnim tonovima ljude podsjetili da se pripreme na obožavanje i okupe za slavlje. Molimo se da ovo zvono, predodređeno za vašu svetu crkvu, bude posvećeno Duhom Svetim kroz našu službu, tako da kada zvoni, vjernici budu pozvani u Božju kuću i vječnu naknadu.

Neka vjernost i pobožnost naroda ojača svaki put kada čuju njegov melodijski zvuk. Neka svi zli duhovi budu udaljeni njegovim zvukom; neka gromovi i munje, tuče i oluje budu prognani; neka moć tvoje ruke otkloni zle ovlasti zraka, neka dršću na zvuku ovog zvona i bježe pri pogledu na sveti križ uklesan na njemu.

Neka nam sam Gospodin to odobri, koji je nadvladao smrt na križu i koji sada vlada u slavi Boga Oca, u jedinstvu Oca i Duha Svetoga u vijeke vjekova.

Primijetite kako svećenik poziva Božju moć da otjera “zle duhove”, kao i “grmljavinu, munje i oluju” kroz zvuk tih zvona. Blagoslov se nastavlja s posljednjom molitvom koja opet podsjeća na duhovnu težinu koja se daje zvonima.

O Kriste, svemogući vladaru, kao što si jednom smirio oluju na moru kada si se probudio u čamcu iz sna svoje ljudske prirode, dođi sada sa svojom dobroćudnom pomoći potrebama tvoga naroda i izli na ovo zvono rosu Duha Svetoga.

Kad god zazvoni neka neprijatelj dobroga pobjegne, neka kršćani čuju poziv na vjeru, neka carstvo Sotone bude prestrašeno, vaš narod ojačan kada su pozvani zajedno u Gospodinu i neka Duh Sveti bude s njima kao što je oduševljen bio s Davidom kad je svirao svoju harfu.

I kao što je jednom grmljavina u zraku uplašila gomilu neprijatelja, dok je Samuel ubio janje kao holokaust vječnom Kralju, pa kad zvuk zvona odjekne u oblacima, vojska anđela neka pazi na skupštinu tvoje Crkve, prvog ploda vjernika, i neka im priušti tvoju trajnu zaštitu u tijelu i duhu.

Pitamo to po tebi, Isuse Kriste, koji živiš i vladaš s Bogom Ocem, u jedinstvu Duha Svetoga, Boga, za vijeke vjekova.

Jeste li zamijetili posljednji redak? Svećenik se moli da “kad zvuk ovog zvona odjekuje u oblacima, vojska anđela pazi na skupštinu tvoje crkve.” Ta zvona nisu obična zvona!

Zato sljedeći put kada čujete crkveno zvono, sjetite se njegove duhovne moći i ponudite kratku molitvu Bogu zahvaljujući mu na brojnim blagoslovima u vašem životu.

The post Duhovna snaga crkvenih zvona appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

Hoćeš li se ovog ljeta sjetiti Boga?

Wed, 05 Jul 2023 15:09:49 +0000

Ljeto može biti pustoš za duhovni rast ali ima i bezbroj pozitivnih strana. Mnogi ljudi koristi većinu vremena za odmor upravo u ljetnim mjesecima zbog dobrog vremena i zato što njihova djeca nisu u školi. To ostavlja više mogućnosti za očeve i majke da budu sa svojom djecom – nešto što naša djeca očajnički trebaju i žele. Ovo je zdravo i trebalo bi češće biti dio rutine naših obitelji.

Ljeto znači više vremena vani na svježem zraku i u prirodi. Obitelji se češće opuštaju u dvorištu i sklonija su aktivnijem vježbanju, ali i odlasku na plažu ili jednostavno ostajanjem vani zato što mogu. Ljeti smo povezaniji s Božjim stvorenjem, a to je dobra stvar.

Više društvenih interakcija uobičajeno je za većinu ljudi u to vrijeme jer više razgovaramo sa susjedima i češće ugošćujemo prijatelje i obitelj u kući. Čini se da se naša mreža širi kad je vrijeme ljepše i dani duži. Moramo biti povezaniji jedni s drugima više nego ikad, a ljeto mnogima pruža tu priliku.

Pozitivnih strana ljeta ima napretek. Mnogi pak ističu kako u ljetnim mjesecima nedostaje molitve i Boga. Osobna molitva za mnoge ljeti može biti gotovo nepostojeća. Putujemo u rasponu od nekoliko mjeseci i jedino što imamo za pokazati su neke fotografije na telefonu i osjećaj da je „ljeto prebrzo prošlo i da je sad sve gotovo”.

Veliki duhovni pisci primjećuju da postoje razdoblja u našim životima puna molitve kad se duhovni rast čini nepostojećim. Međutim, poteškoće u fokusiranju na Boga ljeti nisu slučaj tamne noći duše. Za mnoge od nas, nije da smo često molili i da nismo doživjeli nikakvu utjehu u tome procesu. Problem je u tome što jednostavno nismo sjeli, zaustavili sve i obratili se Bogu.

Za većinu vjernika problem se nalazi u tome kako opisujemo svoj odnos s Bogom. Duhovni život može postati jedan aspekt jednog dana u tjednu jer smo (točno toliko) zaposleni i umorni od posla i životnih stresova. Ljeto ima drukčiji izazov. Ne obuzima nas posao nego stvari koje želimo raditi. Ne izjedaju nas karijera i sportovi naše djece, već želja da konačno imamo vremena raditi što god želimo i da ne moramo brinuti o tome.

Kvalitetno i kvantitetno povećanje provođenja vremena s obitelji je dobra i sveta stvar. Kao i boravak u prirodi i druženje s prijateljima. Više vježbanja, brige o svome tijelu i više aktivnosti također je nešto što se od nas traži. Međutim, nijedna od ovih aktivnosti nije isključivo molitva. One mogu podići naš um Bogu, i mogu nam pokazati neku Njegovu stranu za koju nismo ni svjesni da je vidimo, ali one nisu molitva.

Ako je naš poziv bračni život, onda imamo odgovornost brinuti se za svoga supružnika i učiniti ga našim prioritetom. Služenje njemu je služenje Gospodinu. Ali odlazak s njime na odmor i plažu nije molitva.

Boga možemo susresti u prirodi. Psalmi i mnogi sveci bilježe ovu stvarnost. Ali planinarenje nije molitva. Sjediti vani jer to je ono što želimo činiti nije molitva. To bi moglo biti zabavno, i moglo bi biti dobro za nas na neki način, ali to nije naš molitveni život.

Sve ove primjedbe nisu izrečene radi osude. One su jednostavno ono što znamo iz kršćanske tradicije i iz riječi samoga Isusa: „Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti” (Mt 6, 6).

Lijek je jednostavno izdvojiti vrijeme koje se može provesti s Njim i samo s Njim. Koje navike možemo steći ljeti, a koje će nam pomoći tijekom cijele godine? Praktična mudrost i spisi mnogih svetaca primjećuju da je započinjanje dana molitvom najbolji recept kako bismo se pobrinuli da se oslanjamo na Boga i učinili Ga središnjom točkom našeg dana tako što ćemo Mu se prvom obratiti.

Praktično govoreći, ako se ne probudimo prije djece i ne pomolimo odmah ujutro, vrlo vjerojatno nećemo imati vremena za molitvu kada krenu naše druge obveze. Obraćanje Bogu u molitvi kroz jutarnju tišinu čini nas spremnima prihvatiti dan jer nas je On nahranio. To bi moglo značiti da se ljeti moramo probuditi ranije. To također znači da moramo dati sve od sebe da ostanemo postojani u održavanju alarma postavljenim i ustajanju kad se on oglasi.

Započinjanje dana molitvom, polagana i namjerna molitva prije jela, svraćanje u mjesnu crkvu na molitvu s obitelji i dodatno vrijeme molitve nedjeljom izvan mise, sve su to načini na koje možemo posvetiti naše ljeto i započeti putovanje prema tome da učinimo Krista središtem svega što radimo, bez obzira na doba godine.

Navike vode k svetosti. Namjerno opredjeljenje da budemo s Bogom i provođenje više vremena u pobožnosti dovest će do dubljeg obraćenja života. Čineći to, dovest će nas u kontakt sa Spasiteljem i pomoći će nam da ostanemo u Njegovoj prisutnosti bez obzira na to što činili. Tada možemo „bez prestanka moliti” (1 Sol 5, 17) i ispuniti Gospodinovu zapovijed, što će nas dovesti do jedine stvari koju On najviše želi: jednostavno provesti vrijeme jedan na jedan s nama.

The post Hoćeš li se ovog ljeta sjetiti Boga? appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

10 savjeta kako si uljepšati ljetni odmor

Mon, 17 Jul 2023 15:30:54 +0000

Ljeto nudi obiteljima priliku da zajedno prave planove i provode više vremena jedni s drugima. Ovdje su neki korisni savjeti za svakoga tko treba inspiraciju.

1. Fleksibilnost u okvirima : Iako smo na godišnjem odmoru, važno je zadržati sve navike stečene tijekom ostatka godine. Dakle, odredite raspored, ali uz fleksibilnost i odstupanje; primjeren novim okolnostima i promjeni okoline.

2. Radite stvari zajedno kao obitelj : Iako svatko ima svoje želje i planove, važno je pronaći vremena za zajedničke stvari: bilo da se radi o kuhanju, šetnji, vožnji biciklom, planinarenju, odlasku u grad…

3. Zahvalnost : opuštena ljetna atmosfera idealna je za iskazivanje poštovanja prema drugima, što inače može biti pomalo zaboravljeno u užurbanoj svakodnevici. Zahvalite drugima za male geste, za planiranje stvari ili samo za dobro zajedničko druženje.

4. Uživajte u jednostavnim stvarima : savršen plan ne mora biti skup ili ekstravagantan. Djecu se od najranije dobi može učiti da uživaju u jednostavnim stvarima poput, na primjer, gledanja zalaska sunca, jedenju sladoleda itd.

5. Budite otvoreni prema drugima : nije baš korisno provesti cijeli dan zatvoren u sebe. Ljeto je idealno vrijeme da se otvorite drugima, pozovete prijatelje na druženje i potaknete djecu da učine isto.

6. Kulturna putovanja : kulturna događanja i najmlađima ne moraju biti dosadna ako su aktivnosti dobro odabrane i dobro pripremljene. Pogledajte kulturne mogućnosti u vašem kraju i provedite poslijepodne u muzeju, razgledavanju spomenika ili izložbi.

7. Vrijeme za čitanje : Čitanje je besplatno putovanje koje hrani neurone mladih i starih: pustolovni romani, biografije, priče… Pronađite lokalnu knjižnicu i birajte!

8. Posjećivanje rodbine i drugih ljudi : Tijekom godine, posjećivanje baka, djedova, rođaka, stričeva itd. može biti teško, bilo zbog nedostatka vremena ili večih udaljenosti. Ljeto nam može pružiti priliku za posjet bolesnima ili potrebitima.

9. Jezici : Ostavite po strani formalne pristupe učenju i potaknite cijelu obitelj da pogleda kratku seriju ili strani film na izvornom jeziku – i onda saznajte tko je što razumio!

10. Zahvaljujte Bogu što se zabavljate i što ste zajedno.

The post 10 savjeta kako si uljepšati ljetni odmor appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

Apostolski simbol vjere

Wed, 13 Jun 2018 15:59:30 +0000

Apostolski simbol (Symbolum Apostolicum ili Symbolum Apostolorum, Apostolsko vjerovanje) je sažetak glavnih kršćanskih istina i kojem je zgusnuta teologija Crkve. Njegov današnji oblik, raspoređen u 12 članaka ne seže u razdoblje apostola, pa niti apostolskih otaca. Štoviše nije stariji od 6. st. Tek od ovog razdoblja je bio korišten u Galiji, Španjolskoj, Irskoj za pouku katekumena, a pronalazimo ga prvi put u današnjem obliku kod biskupa Cezarija Arlskog, a zatim u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Postao je najtemeljniji tekst vjerovanja na čitavom Zapadu, koji je spadao među tekstove koje mora znati svaki vjernik, pa je prema tome za Zapad bio najvažniji normativni tekst sadržaja vjere. Oznaku «apostolski» zadobio je na temelju uvjerenja, koje je na Zapadu zabilježeno već u 4. st. (Ambrozije, Rufin), da taj simbol potječe od samih apostola. Naziv «Symbolum Apostolorum» pojavljuje se prvi put 390. u pismu milanske sinode papi Siriciju, i kod sv. Ambrozija (Epist. 42,5). Ambroziju je već bila poznata legenda da su taj simbol sastavili sami apostoli na svome sastanku kao «breviarium fidei», kako bismo mogli ukratko obuhvatiti niz cijele vjere (fidei totius seriem, Explanatio Symboli, 2). On konstatira kako je to simbol Rimske Crkve (quod Romana ecclesia tenet), a donio ga je u Rim kao «communem sententiam» sveti Petar, «primus apostolorum», koji je stolovao u Rimu (Explanatio Symboli, 7). Milanski biskup se za apostolsko podrijetlo tog simbola poziva na tradiciju da su ga sastavili i predali apostoli (symbolum, quod accepimus ab apostolis traditum atque compositum).
Rufin je oko 404. u svom Commenatrius in Symbolum Apostolorum (c. 2) našire objasnio kako se to dogodilo: apostoli su poslije Duhova, a prije nego što će se razići po svijetu, zajednički utvrdili normu svoga budućeg propovijedanja (normam sibi prius futurae praedicationis in commune constituunt), kako ne bi nitko nešto drugačije navješćivao. Rufin objašnjava i riječ symbolum: ta riječ hoće reći da je to skupno djelo (prema grčkom glagolu symballo=skupa baciti, sastavljati) apostola (collatio, hoc est quod plures in unum conferunt), ali ujedno ta riječ znači znak (indicium, signum) pomoću kojeg će vjernici moći raspoznati lažne učitelje od pravih učitelja (per quod agnosceretur is qui Christum vere secundum apostolicas regulas praedicaret). Čini se da je Tertulijan početkom 3. st. mislio da je simbol načinio sam Isus (De praescriptione haereticorum), no kod Tertulijana nemamo još teksta simbola.
Prvi zabilježeni tekst Apostolskog simbola na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog papi Juliju I. (oko 340.); na latinskom jeziku kod Rufina, te – iz istog vremena, to jest početak 5. st. – kod Nikete iz Remezijane (današnja Bela Palanka), no ti obrasci nisu još kompletni. O samom postojanju simbola svjedoče nam, međutim, i raniji pisci, kao sveti Irenej, Tertulijan, Novacijan i drugi, makar ne donose samog teksta.
U spisu Traditio apostolica (oko 200.) nalazimo taj simbol kao baptizmalni u interogativnoj formi. U izričnoj formi glasio bi ovako:
Credo in Deum patrem omnipotentem
Et in Christum Iesum, filum Dei
Qui natus de Spiritu Sancto ex Maria Virgine
Et crucifixus sub Pontio Pilato et mortuus est et sepultus,
Et resurrexit die tertia vivus a mortuis,
Et ascendit in caelis,
Et sedit ad dexteram patris
Venturus iudicare vivos et mortuos
Et in Spiritum Sanctum et sanctam ecclesiam,
Et carnis resurrectionem.

No kroz povijest ovaj simbol je na Istoku bio gotovo nepoznat, jer je u prvim stoljećima svaka Crkva imala svoj baptizmalni simbol, da bi se potom proširilo i nametnulo Nicjesko-carigradsko vjerovanje kao norma vjere za sve Crkve. Tako na Fiorentinskom saboru grčki predstavnik Marko Eugenik, biskup efeški, izjavljuje da istočna Crkva ne poznaje neki «apostolski» simbol kao takav.
A što se tiče njegove prisutnosti na Zapadu, mnogo govori činjenica da je Tertulijanu vrlo familijaran, iz čega bi se moglo zaključiti da je nastao mnogo vremena prije nego što imamo podatak da se o njemu prvi put govori. Ta rimska formula simbola je majka svih zapadnih simbola, kao i današnjeg teksta Apostolskog Simbola vjere. Nemoguće bi bilo dokazivati da je on u temelju i istočnih simbola, premda je i na Istoku došlo do sličnog razvoja događaja. Na trojstvenu ispovijest nadodavale su se kristološke izjave. Dok je Zapad insistira na Isusovu rođenju id Djevice Marije, Istok je uvodio nove stavke o vječnom rođenju, prije postanka svijeta. Premda su ovi «dodaci» često bili u antiheretičkoj funkciji, no ne može se sa sigurnošću prenaglašavati taj vid nauštrb unutarnjih zahtjeva Crkve, koja je imala potrebu u vidu pouke katekumena, uvoditi u Simbol, u skraćenom obliku, glavne kršćanske dogme. Kao što je krsna liturgija od jednostavnog obreda razvila u svečani, paralelno tome je i krsni simbol doživio svoj razvoj: od jednostavne trojstvene ispovijesti do sažetka kršćanskog nauka.
Očito je dakle da se današnji tekst Apostolskog simbola ne pojavljuje prije početka 6. st. Čak je rimski simbol iz 5. st. još dosta različit od našega. Ne sadrži riječi: creatorem caeli et terrae – conceptus – passus, mortuus, descendit ad inferos – catholicam – sanctorum communionem – vitam aeternam. Usprkos toga svi doktrinarni elementi Apostolskog simbola se pojavljuju već koncem 1. st. u mnogobrojnim i različitim formulama koje susrećemo djelima kršćanskoj književnosti iz ovog razdoblja.

The post Apostolski simbol vjere appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.

Raspored sv. misa i rada župnog ureda tijekom ljetnih mjeseci

Tue, 23 Jun 2026 15:11:22 +0000

Od 1. srpnja sv. mise radnim danom ćemo slaviti u 7:30 i 18:30 sati, a nedjeljom i blagdanima u 7:30, 9:00, 11:00. i 18:30 sati.
Tijekom srpnja i kolovoza radno vrijeme župnog ureda će biti dvokratno: prijepodne od 8:30 do 10:00 sati i poslijepodne od 16:30 do 18:00 sati.

The post Raspored sv. misa i rada župnog ureda tijekom ljetnih mjeseci appeared first on Župa sv. Petra apostola, Zagreb.