Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10;15, 11:30 i u 18:30 sati.
Prva je nedjelja u mjesecu. Molimo i doprinosimo za duhovna zvanja.
Potpuni oprost za pokojnike čije su duše u čistilištu može postići: tko pohodi groblje i u dane od 1. do 8. studenoga moli za pokojne i tko na današnji dan ili u nedjelju prije ili poslije ovoga dana, pohodi neku crkvu ili oratorij i ondje, uz sakramentalnu ispovijed i pričest, izmoli Molitvu Gospodnju i Vjerovanje te moli na nakanu Svetoga oca.
Danas Crkva pamti sve one ljude koji su u zemaljskom hodu živjeli prijateljstvo s Bogom i stoga ušli u njegovu slavu. Neki su sveci uzdignuti do oltara kao uzori Božje kreposti i ljubavi. Ali mnogi su iz dana u dan ostavljali otisak svetosti koji je možda prolazio nezamijećen ljudskim očima, ali koji nikad ne izmiče pažljivom i milosrdnom pogledu Boga.
Svi sveti su blagdan diskretne, jednostavne svetosti, obične ljudske svetosti, koja kao da ne ostavlja traga u povijesti; ali, unatoč tome, svijetli pred Gospodinom i ostavlja u svijetu sijanje Ljubavi od koje se ništa ne gubi.
Razmišljamo danas o Mojsiju, koji je Izraelcima dao ploče Zakona nakon što se s Bogom sastao na vrhu Sinajske gore.
Paralela Sinajskom zakonu su Isusova Blaženstava koja su svojim zbunjujućim jezikom, izazvala brojne komentare kroz povijest Crkve. U sintezi, Katekizam objašnjava da nadasve “blaženstva crtaju lice Isusa Krista i opisuju njegovu milosrđe”. Isus je glavni blaženi i blagoslovljeni jer je živio na zemlji u ljubavnom sjedinjenju s Ocem, koji je najveća sreća, iznad svake nevolje.
Iz tog su razloga blaženstva sastavni dio svetosti i poziv na nju, jer „osvjetljavaju postupke i stavove karakteristične za kršćanski život; to su paradoksalna obećanja koja održavaju nadu u nevoljama; navješćuju učenicima već inicirane blagoslove i nagrade; inaugurirani su u život Djevice Marije i svih svetaca “.
Isus nas poziva, riječima pape Franje, „da krenemo putem blaženstava. Ne radi se o izvanrednim stvarima, već o tome da svakodnevno slijedimo taj put koji nas vodi u nebo, vodi u obitelj, vodi nas kući. Tako danas naziremo svoju budućnost i slavimo ono za što smo rođeni: rođeni smo za svetost.
Neka nam sveta Majka Božja, Kraljica svetaca, pomogne da odlučno koračamo putem svetosti! Neka Ona, koja je Nebeska vrata, povede našeg voljenog pokojnika do nebeske obitelji “.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Otk 7,2-4.9-14; psalam Ps 24,1-6; 2. čitanje 1Iv 3,1-3; evanđelje Mt 5,1-12a
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
Riječ Gospodnja.
Blaženstva su u današnju liturgiju uvrštena kao put k svetosti kojim su išli današnji slavljenici i poticaj nama vjernicima na zemlji da idemo njihovim stopama. Sveci i svetice – proglašeni i neproglašeni – naša su braća i sestre u slavi koji nas potiču svojim primjerom i pomažu svojim zagovorom.
Blaženstva su izraz Isusova pounutarnjenog i eshatonski usmjerenog ćudoreda. Za razliku od farizeja, koji su naglašavali obdržavanje izvanjskih propisa radi snošljivog življenja na zemlji i Božjeg blagoslova u zdravlju i dugom životu, Isus traži moral srca. Sam Isus je siromah koji pokazuje da u svakoj životnoj situaciji čovjek može ostati otvoren Bogu i bližnjemu. On je ožalošćeni koji u Bogu traži i nalazi utjehu; krotki koji ne obavlja nasilno svoje životno poslanje; gladan i žedan pravednosti kojega će Bog nasititi; milosrdan, čist srcem, mirotvorac, nevino progonjen. Zato su blaženstva njegov program i primjer pounutarnjenog i eshatologiziranog ćudoreda.
Ključno je prvo: siromasi duhom. Ono s tri sljedeća, koja su zapravo podvrste religijski prihvaćenog siromaštva, predstavlja određena stanja koja su nezaobilazna a čovjek u njima može raskinuti ovisnost o Bogu i ljudskoj braći i sestrama. Tko ta stanja prihvaća strpljivo, njegovo je kraljevstvo nebesko. Bog u njemu već sada milosno vlada, a u eshatonu će ga kvalitetno utješiti. Ispunit će cilj njegova životnog putovanja. Nasitit će ga životnim smislom, što ne može dati zemaljska hrana i piće.
U drugom dijelu određene su akcije koje vjernik može i treba poduzimati. Ovdje je ključno blaženstvo o čistima srcem koji će Boga gledati. Farizeji su bolesno naglašavali vanjsku čistoću, odvojenost od pogana i grešnika, pranje zdjela, subotnji počinak, post. Isus traži unutarnju čistoću srca i nakane. Tko djeluje iz takvog srca, Boga će gledati, jer je već sada u prijateljstvu s Bogom i fizička smrt neće raskinuti to prijateljstvo. Među akcijama koje je Isus poduzimao i koje preporučuje svojim sljedbenicima jest miran suživot i izmirivanje ljudi. One koji mir čuvaju i miru pridonose Isus uzdiže na rang svojih odnosa s Ocem: “Oni će se sinovima Božjim zvati!” Makar i ne pripadali izričito među Isusove sljedbenike, svi koji pravi i trajni mir izgrađuju sinovi su i kćeri Božje.
Blaženstva su poziv na rast u svetosti koja nam je svima darovana i zadana.
