O crkvi i župi

POVIJEST ŽUPE I CRKVE SV. PETRA
Župa i istoimena župna crkva Sv. Petra, u obliku monumentalnog križa, stare gotovo klasične arhitekture, nalazi se po sredini jedne od najstarijih ulica grada Zagreba - Vlaškoj ulici 93, koja se spušta sa samog biskupskog i nadbiskupskog sjedišta Kaptola u istočni dio čuvenog zagrebačkog Donjeg grada. Tako nakon katedrale koja je na kaptolskome brijegu, crkva Sv. Petra, nadvisuje sa svojim četverougaonim kockastim tornjem i zvonikom, čitavu Vlašku ulicu te okolne pa i udaljenije ulice same župe.
Nu, za župu i za crkvu koliko je značajan smještaj toliko i njihova dugovjekovna povijest, sakralne znamenitosti i današnje kontinuirane crkvene i razgranate župne aktivnosti.
Vlaška ulica ili kako se isprva zvala Vlaška vas (selo), kasnije u kajkavskom dijalektu hrvatskog jezika Vlaška ves ili Vlaška (Laška) ulica najstariji je dio s Kaptolom grada Zagreba. Već u doba Rimskoga carstva bilo je na području grada Zagreba, glavnog grada Hrvatske, većih i manjih naselja. To nam potvrđuju iskopani rimski novci na više mjesta u današnjem Zagrebu iz doba cara Konstantina Velikog ( 324-337), Konstantacija I. (337-361) i Valentijana III. (425-445), a čini se, da je najveće ovakvo naselje bilo baš na početku Vlaške ulice.
Kad su Hrvati došli u svoju novu domovinu (VI. I VII. st.), potisnuli su Latine, ali ostao ih je jedan broj na području današnjeg grada Zagreba, i to baš u najvećem njihovom naselju, u današnjoj Vlaškoj ulici. Ovo je zapisao hrvatski povjesničar i kroničar Rudolf Strohal. Drugi povjesničari iznose i drukčije verzije. Istina je da su se prvi Hrvati, doseljeni u Zagreb, ugnijezdili na dva brežuljka s jedne i s druge strane nekadašnjeg potoka Medveščaka. Hrvati su se naselili na oba brijega poglavito zbog dva razloga: 1) strateškoga, jer su se na brežuljku mogli lakše braniti protiv neprijatelja i 2) jer su se na ravnici bojali poplave rijeke Save. Dapače su iskopali, možda već Rimljani, ispred naselja današnje Vlaške ulice grabu (greb) i nasuli iz iskopane zemlje nasip. Prema legendi Hrvati su prozvali ovaj dio današnjega Zagreba Zagrebom (tj. područjem iza greba ili grabe), dok su onaj drugi dio, koji se je podigao na desnom brijegu Medveščaka, prozvali po brdu Greč Grečem ili kasnije po ikavskom izgovoru Gričem ili kasnije (Mons Graecenis), a zvali su ga i Gradec.
Da je naselje na području današnje Vlaške ulice i današnjeg Kaptola moralo biti već u 11. stoljeću dosta mnogobrojno, najboljim nam je dokazom što je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav baš na ovome mjestu osnovao oko godine 1094. novu, zagrebačku, biskupiju.
Latina je bilo u ovom dijelu Zagreba još dosta u 11. stoljeću. Stoga je i prozvan ovaj dio Zagreba "Vicus Latinorum" uz stari naziv "Vlaška vas" (selo). Hrvati su u to vrijeme Latine zvali Vlasima. Međutim je riječ Vlah mijenjala svoje značenje. Kad su počeli Turci osvajati balkanske zemlje (u 14. i 15. stoljeću) dolazile su pribjeglice iz osvojenih po Turcima zemalja u hrvatske zemlje. Poznato je da su hrvatski feudalni plemići Frankopani naselili na mnogobrojnim svojim posjedima ovakve pribjeglice rimokatolike koje su ovdašnji Hrvati zvali Vlasima, a osim Hrvata među njima je bilo Rumunja, Srba i drugih. Prve pravoslavne Srbe naselio je u Doljnji Moravicama, Gomirju i nešto oko Vrboskog nedaleko Ogulina general Juraj Lenković iz Karlovca 1599. godine.
I koncem 12. stoljeća bilo je još dosta Latina osobito Talijana iz Furlanije u Zagrebu, tj. u Vlaškoj vasi. U isto vrijeme dolazili su Mađari i drugi te su u Vlaškoj vasi uz pomoć Hrvata osnivali razne obrte i otvarali trgovine.
Prvotna župa na području Vlaške vasi vjerojatno postoji od osnutka zagrebačke biskupije 1094. godine. Prva biskupska ili stolna crkva Sv. Marije zacijelo je dugo vremena služila, kako navodi povjesničar, arhivist i crkveni pisac dr. Josip Butorac, i kao župna crkva za Vlašku vas, sve dok 1217. nije sagrađena i posvećena nova stolna crkva Sv. Stjepana kralja.
Za provale Tatara u hrvatske krajeve i napose Zagreb on je 1242. prema Zlatnoj buli kralja Bele IV. dobio status i prava kraljevskoga grada. Obnova opustošenoga Zagreba obuhvatila je i crkvene objekte, pa je na početku Vlaške vasi ispod Kaptola sagrađena crkva Sv. Antuna kao župna crkva u Općini Vlaška vas. Međutim, ona se prvi put spominje 1334. godine u najstarijem popisu župa Zagrebačke biskupije. Prema nekim izvorima ta župna crkva napuštena je sredinom 16. stoljeća, pa je niže od današnjega dijela tzv. stare Vlaške ulice udaren temelj nove župne crkve Sv. Petra, na istome mjestu gdje se i sada nalazi. Povjesničar R. Strohal navodi da je nova crkva građena u 17. stoljeću, dok se na drugim mjestima izričito spominju godine 1590. i 1597.
Tijekom 17. i 18. stoljeća pučanstvo župe Sv. Petra uglavnom zastaje i jedva životari. Godine 1788. austro-ugarski car i kralj Josip II. dadne ukinuti u srcu ondašnjega Zagreba odjednom tri župe: Sv. Petra, Sv. Marije i Sv. Ivana te ih ujedini u katedralnu župu s jednim župnikom i dva duhovna pomoćnika. Od crkve Sv. Petra učini pak vojno skladište. U župljana i vjernika izaziva to burne prosvjede. Nu kad je car umro 1790. župa Sv. Petra bude opet obnovljena, a 5. svibnja 1795. na radost župljana posvećena je i barem okvirno obnovljena istoimena župna crkva.
Ali borba za župu se ubrzo nastavila, jer je bila ukinuta od 1803. do 1823. i pripojena katedralnoj župi Sv. Marije.
Župa Sv. Petra, nikla iz korijena katoličke crkvenosti u zagrebu, uspjela je prebroditi i tu krizu. Život je htio da opet zadobije samostalnost. Naime, u proteklih više od 100 godina grad je Zagreb postupno rastao i brojem stanovnika i prostorom, osobito na području župe Sv. Petra izgradnjom mnogobrojnih novih četvrti i ulica na dotadašnjim poljoprivrednim površinama: oranicama, livadama i vinogradima. Zbog toga je već 1885., 1899., zatim 1937., 1942., 1961., 1965., pa i sada 2000., 2001. uslijedila regulacija zagrebačkih župa. U svoje vrijeme osobito tijekom minulog 20. stoljeća prihvaćajući zahtjeve tog gradskog rasta i razvoja župa Sv. Petra se smanjivala u svojim granicama i time davala mogućnosti da se osnuju nove župe, napose: Sv. Jeronim, Sv. Obitelj, Sv. Barbara, Majka Božja Lurdska, Bezgrešno Srce Marijino, Kraljica Sv. Krunice. Stoga je župa Sv. Petra manja neg' je bila ali nikad nije bila u cvatu i na usponu kako obnovom navlastite župne crkve tako i stvorenim mozaikom živodajnih duhovnih aktivnosti, kao u zadnjih 11 godina.

RAZVOJ I ZNAMENITOSTI CRKVE SV. PETRA U SREDIŠTU GRADA ZAGREBA
Zagrebačka katedrala XVII st.Sve mnogobrojne crkve diljem Zagreba, imaju, svaka na svoj način značajno mjesto u povijesti grada i napose Zagrebačke nadbiskupije. Dašto, zagrebačka je katedrala najpovijesnija, ali je uz nju isto tako dugovjek, plodonosan i uporit razvoj crkve Sv. Petra u Vlaškoj ulici. Iako je njezina povjesnica od početka uzbudljiva pobliže je ovdje pratimo od 17. stoljeća:
• Posvećena je 1622. godine. Ima tri kamena oltara. Krov prokišnjava. Toranj trošan. Okolo crkve groblje ograđeno živicom.
• Crkva zidana 1677. godine. Iznad svetišta svod, iznad lađe drveni strop, ukrašen rezbarijom. Tri zidana oltara: glavni Sv. Petra, a pokrajni Sv. Petra u plaču i Obraćenje Sv. Pavla. Ima kor ali bez orgulja. Na crkvi su tri prozora. Ima sakristiju u kojoj se čuvaju vrijedne potrepštine. Zbog razmjerno velike udaljenosti crkve od župnikova stana, župnik služi misu samo na Petrovo, na Posvetilo crkve, na Mlade nedjelje, i kvatre dana. Kapela Sv. Martina u staroj gornjoj Vlaškoj ulici služi za redovite potrebe crkve. U blagajni crkve ima 33 forinte.
• Između 1746. i 1750. godine crkva dobiva i četvrti oltar Sv. Barbare. Crkva je vlažna i trošna pa se razmišlja o gradnji nove crkve bliže župnikovu stanu.

• Od g. 1769. do 1770. župna je crkva iz temelja izgrađena po nalogu i uz pomoć biskupa Kolatora Franje Thauszya te vjernika. Presvođeno je i oslikano svetište. Nakon biskupove smrti podignuta je lađa i iznad ulaznih vrata sazidan toranj. Nova je crkva dobila pet prozora. Kor je sagrađen po cijeloj širini crkve.

Glavni oltar je zidan, na njemu među stupovima su slike: Sv. Petra, Mojsija, Arona, B. D. Marije i Duha Svetoga. U gornjem dijelu oltara nalazi se kip B. D. Marije s Djetetom Isusom.

Od strane poslanice nalazi se oltar Sv. Križa.

G. 1858. crkvu je oslikao Leopold Weismann, slikar iz Rima, a W. Koenig postavio uru na tornju za 735 forinti.

Križni put i četiri zvona nabavljeni su 1888.
• Porastom Zagreba pokazala se potreba za još većom crkvom. Arhitekt Herman Bolle 1889. godine izradio je nacrt proširenja. Do toga dolazi 1926. za župnikovanja poduzetnog župnika dr. Josipa Lončarića. Crkva dobiva oblik križa i izgrađuje se novi župnički stan. Biskup Franjo Salis-Sewis blagoslovio je crkvu 6. svibnja 1933. godine. Zvono, teško 2200 kg, posvećeno je sv. Josipu; zaziv na zvonu glasi Sv. Josipe, čuvaj Zagreb Bogu i Hrvatskoj. Sat za crkveni toranj izradio je urar Pantelić iz Zemuna.
• Lončarićev nasljednik, župnik dr. Marko Klarić nije stao s obnovom. Kapelica s oltarnom slikom koja predstavlja Majku Božju Bistričku uređena je 1954. Godine 1960.-1961. postavljeni su mozaici sa sakralnim motivima na zidu oko glavnog oltara, proširene orgulje te postavljen mramorni oltar za zbornu misu.

• Svoju možda dosad i najveću renesansu crkva Sv. Petra doživjela je zadnjih 13 godina, za župnikovanja župnika mons. Matije Stepinca. Samo je od 1990. do 1999. ostvareno: obnovljen je veliki križ na crkvenom tornju, četiri su zvona netom glazbeno uređena i elektrificirana. Nakon 70 godina uporaba promijenjeno je čitavo krovište, po svim pravilima suvremene arhitekture stavljen je dugotrajni bakreni lim kao pokrov.

Uvedeno je plinsko grijanje. Obnovljene su i bojene čuvene crkve orgulje izrađene u hrvatskoj gradioni orgulja Heferer. Nabavljene su elektronske orgulje priručne u lađi crkve. Uređeno je sedam novih dvorana za svestrane aktivnosti župne zajednice. Crkvi je vraćena pokrajna kuća na Petretićevom trgu. Uz drugi dolazak sv. Oca Ivana Pavla II. u Zagreb, Mariju Bistricu i Split, 1998. uređena je unutrašnjost crkve, restauriran glavni oltar te pokrajni oltari, kapelica Majke Božje Bistričke, obnovljen i uređen glavni ulaz. Potom je u cijelosti obnovljena i iznutra i izvana župna kuća na Petretićevom trgu 4, Dom "Bl. Alojzije Stepinac" koja je sjecište kulturnih, umjetničkih i vjerskih događanja. U njoj je, u velikoj galerijskoj dvorani dosad održano deset izložbi, ugostila je Katehetsku ljetnu školu i niz drugih susreta.

GRANICE ŽUPE

Još 1933. imala je župa Sv. Petra uglavnom svoje stoljetne granice: na sjeveru je graničila sa župom Sv. Ivana kod Ribnjaka, Veberove ulice i Bijeničke ceste; na sjeveroistoku kod Maksimira graničila je sa župom u Remetama (osnovana 1812.); na istoku sa župom u Granešini i Resniku; na zapadu sa župom Sv. Marka: granica je išla starim koritom potoka Medveščaka odnosno kanalom do Save koja je bila južna granica vlaškouličke župe. G. 1937. odvojen je od matične župe Maksimir i drugi istočni dijelovi te je za njih osnovana župa Sv. Jeronima. Iste godine odvojen je jugozapadni dio na Kanalu i Sigečici i osnovana župa Sv. Obitelji. G. 1942. osnovana je u Vrbanićevoj ulici župa Gospe Lurdske i predana dalmatinskim franjevcima. Iste godine odcijepili su se od matične župe i pripojili župi sv. Marije: Ribnjak, Langov trg, zapadni dio Vlaške ulice i područje do Palmotićeve ulice. G. 1961. smanjila se matična župa na sjeveru osnutkom župe Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu 110 u tamošnjem isusovačkom kolegiju.
God. 1968. granice župe Sv. Petra stoje ovako: na zapadu: Draškovićeva ul. 1-19,2-38; Jurišićeva od 17 dalje, Vlaška od 31 i 36 dalje; Šoštarićeva, Novakova, Šalata, Voćarska s Dječ. sjemeništem; na sjeveru: Horvatovac, Srebrnjak do 98; na istoku Zajčeva do 17, 42 uključivo, Lašćinska c. do 28 i 29 uključivo; Filipovićeva, Bukovački trg, Maksimirska c. neparni do 49 uključivo; Kvaternikov trg, Šubićeva neparni od 17 do 63 uključivo; južna granica: Brešćenskoga, Lopašićeva, Smičiklasova, Račkoga.
Granice 2001. su nebitno promijenjene u odnosu na one iz g. 1968. na zapadu: Draškovićeva ul. 1-15,2-22; Vlaška od 31 i 36 dalje; Šoštarićeva, Novakova, Šalata, Voćarska s Dječ. sjemeništem; na sjeveru: Horvatovac, Srebrnjak do 73 i 98 uključivo; na istoku Zajčeva do 17, 42 uključivo, Lašćinska c. do 28 i 29 uključivo; Filipovićeva, Bukovački trg, Maksimirska c. neparni do 49 uključivo; Kvaternikov trg, Šubićeva neparni od 17 do 63 uključivo; južna granica: Brešćenskoga, Lopašićeva, Smičiklasova.


KRONOTAKSA ŽUPNIKA
Tko je prva dva stoljeća upravljao crkvom u Vlaškoj ulici, da li neposredno zagrebački biskup ili njegov generalni vikar ili poseban svećenik župnik, svega toga ne znamo. Štoviše, od g. 1334 do 1451. spominje se u dokumentima više puta župa Sv. Antuna u Vlaškoj ulici, ali se ne spominju imena župnika te župe jer je većina dokumenata iz toga vremena propala. Tek g. 1451. i 1453. spominje se prvi put ime vlaškouličkog župnika - Valentin. Međutim, zbog oskudice dokumenata ne zna se kad je on zapravo započeo župnikovati ni dokle je vršio župničku službu. To ne znamo ni za njegove nasljednike sve do 1677. g. A ne znamo do te godine ni točan broj odnosno sva imena njegovih nasljednika. Točna kronotaksa župnika dade se utvrditi istom od g. 1677. dalje do danas:

1451.-1453

VALENTIN. Bio je prebendar Prvostolne crkve.

1461.-1489.

MATIJA.

1501.

FRANJO.

1510.

MATIJA.

1630.

MEĐUREČKI GABRIJEL, kasnije zagrebački kanonik

1634.-1637.

DERKIĆ IVAN, ujedno čazmanski kanonik i prebendar Prvostolne crkve.

1665.

MALOGRADIĆ STJEPAN, kasnije zagrebački kanonik i prepošt B.D. Marije od Bele.

.
.
.

1677.-1681.

MLINARIĆ (MOLITORIS) IVAN, ujedno čazmanski kanonik i prebendar Prvostolne crkve. Rođen 1664., a ređen za svećenika 1673. U kanonskoj vizitaciji 1677. piše o ovom župniku da je revan u službi.

1681.-1684.

NITRAY FRANJO, ujedno prebendar Prvostolne crkve.

1684.-1689.

SINKOVIĆ GRGUR, ujedno čazmanski kanonik i prebendar Prvostolne crkve.

1689.-1694.

BOŽAKOVIĆ VID, ujedno čazmanski kanonik i prebendar Prvostolne crkve. Rođen 1660. ređen 1688. Vizitator piše o njemu da je revno vršio župničku službu.

1695.-1705.

ŠTEFOJIĆ NIKOLA, ujedno čazmanski kanonik. Kasnije, on je župnik u Brezovici.

1705.-1706.

MUŽINIĆ IVAN, ujedno čazmanski kanonik. Studirao u Bologni. One je kasnije zagrebački kanonik.

1706.-1714.

ŠKRLEC STJEPAN, ujedno prebendar Prvostolne crkve.

1714.-1732.

RADILOVIĆ IVAN, rođen 1713. ( u sjemenište stupio 1704.)

1732.-1738.

TURKOVIĆ PAVAO, ujedno čazmanski kanonik i prebendar Prvostolne crkve. Kasnije, on je župnik u zagrebu, u župi Sv. Ivana. Umro je 1761. kao uzoran svećenik.

1738.-1767.

VITNIĆ JOSIP, ujedno čazmanski kanonik i vicearhiđakon. Rođen je 1710., ređen 1735. Studirao u Bologni. Revan je bio u službi.

1767.-1787.

HORVAT JOISP. Rođen u Samoboru 1713. Prije 1767. službovao je kao župnik u Sičama (Nova Kapela). Za vrijeme njegove bolesti upravitelj je župe ovdje Šiprak Stjepan.

1788.-1790.

Župa je ukinuta, a njezino područje podvrgnuto katedralnoj župi u kojoj je vršio župničku službu MIJO FRANJO KSAV. SINKOVIĆ, bivši novoveški župnik u Zagrebu.

1790.-1803.

FERGIĆ MATO, ujedno čazmanski kanonik. Rođen u Virovitici oko 1760. Umro je 1813. kao župnik Sv. Marije u Zagrebu.

1803.-1823.

Župa je ponovno ukinuta, a njezino područje podvrgnuto župi Sv. Marije u Zagrebu. Tu su župnikovali: FERGIĆ do 1813., ŠUFLAJ FRANJO do 1815., VUZELINI BART do 1823.

1823.-1849.

BUDIĆ IVAN, ujedno ravnatelj nadbiskupskoga đačkoga sirotišta, kao i svi njegovi nasljednici do g. 1922. Rođen je u Zagrebu 1795., a umro 1849.

1849.-1859.

GUGLER PAVAO. Rođen je u Zagrebu. Službovao u nadb. kancelariji kao arhivar i tajnik. G. 1860. postao je zagr. kanonik, 18882. lektor, kasnije prepošt., gen. vikar, naslovni biskup omiški. Umro je 1888.

1860.-1872.

JOŽA PAVAO. Rođen 1820. u Kaniži, a ređen 1844. Kasnije, bio je prebendar prebende Sv. Ivana u župi Sv. Marka u Zagrebu i papin komornik.

1872.-1880.

CEROVEC FRANJO. Rođen 1819. Ređen 1846. Živi povučeno kao umirovljenik preko 20 g. Umro je 1903.

1880.-1890.

KRAPAC dr. IVAN. Rođen je u Karlovcu 1843., a ređen 1866. Prije dolaska za župnika u Zagreb vršio je župničku službu u Sveticama i Pos. Bregima. Kao župnik kod Sv. Petra radio je također u nadb. kancelariji i bio narodni zastupnik u Hrvatskom saboru. 1890. postao je zagr. kanonik, 1896. naslovni biskup beogradsko-smederevski, 1910. biskup u Đakovu gdje je sagradio sjemenište. Umro je 1916.

1890.-1900.

MATINA dr. MATO. Rođen je u Hlebinama 1854., a ređen 1878. Djelovao je najprije u Bjelovaru kao kapelan i katehet, a zatim u nadb. kancelariji. Umro je 1905.

1900.-1903.

MRZLJAK Petar, upravitelj župe. Od 1905. do 1916. bio je župnik kod Sv. Marka u zagrebu. Umro je 1916.

1903.-1912.

ILIJAŠEVIĆ MATO. Rodio se u Nurkovcima kod Požege 1852. Stupio je najprije u franj. red, a kasnije je prešao u zagr. sjemenište. Službovao je kao kapelan u N. Gradiški, kao duhovnik kaznione u Lepoglavi i kao župnik u G. Rajiću. Pisao je brojne članke u Kaptol. Listu i dr. časopisima o socijalnim i drugim problemima. Umro je 1912.

1912.-1915.

ORTNER JURAJ. Rodio je 1857. u Krapini. Ređen je 1879. Prije dolaska k Sv. Petru bio je župnik u Podr. Sesvetama, Kašini i Sisačkim Selima. Pisao je razne članke u Kaptol. Listu i dr. časopisima. Umro je 1915.

1915.-1923.

LEPUŠIĆ GUSTAV. Rođen je u Zagrebu 1858. Ređen je 1882. Umro je 1923.

1923.-1925.

PAZMAN dr. JOSIP. Rođen u Pakracu 1863. Studirao je u Rimu na Gregorijani. 1900. rektor je Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Bio je prof. Bogoslov. Fakulteta u Zagrebu, a 1912-1913. rektor je Sveučilišta. Uređivao je Kaptol. List 1904. do 1913. Osnivač je i prvi urednik Bogosl. Smotre. Umro je 1925.

1926.-1943.

LONČARIĆ dr. JOSIP. Rođen je 1870. u Gornjem Hrašćanu (Međimurje). Ređen je 1897. Doktorirao je iz filozofije i bogoslovlja na Gregorijani u Rimu. Službovao je u nadb. kancelariji. 1911. postao je prebendar Prvostolne crkve. Dugo godina je bio bilježnik Društva sv. Jeronima. Učinio je mnogo za proširenje župne crkve Sv. petra. Umro je 1946.

1943.-1967.

KLARIĆ dr. MARKO. Rođen je 1896. u Vetovu. Ređen 1918. Bio je katehet na real. Gimnaziji u Zagrebu i prvi upravitelj župe Sv. Terezije u Zagrebu. Uređivao je listove "Vrtić" i "Dobri pastir". Za njegove odsutnosti od 9. II. 1946. do 31. XII. 1951. bili su mu zamjenici Grundler dr. Franjo, Mokrović Josip, Srketić Pavao, Borić Nikola. Umro je 1967.

1967.-1981.

ŠALIĆ IVO. Rodio se u Bebrini 1911. Ređen je 1935. Studirao je u Rimu na Gregorijani crkv. pravo i postigao licencijat. Službovao je kao kapelan u Požegi i kod Sv. Blaža u Zagrebu, zatim u nadb. kancelariji. Bio je nadbiskupov tajnik.

1981.-1988.

CIPRIŠ VITO. Rođen je 6. veljače 1918. u selu Podgorje, župa Majke Božje Bistričke. Tu je završio osnovno školovanje te gimnaziju u Zagrebu na Šalati gdje je u Dječačkom sjemeništu i maturirao. Nakon bogoslovnog studija diplomirao je i zaređen za svećenika. Prvu sv. misu slavio je 1952. u Mariji Bistrici.
Za vrijeme svoga svećeničkog služenja bio je najprije kapelan u župi Marija Bistrica a zatim župnik u Hrnetiću - Karlovac, zatim u Križevcima gdje je vršio i dekansku službu i na svršetku od 1981. do 1988. župnik u župi Sv. Petra u Zagrebu.
U kolovozu 1988. odlazi u mirovinu i živi sve dane u Zagrebu u mirovnom domu za svećenike.
U našoj župi Sv. Petra za nešto više od sedam godina istaknuo se kao pastoralac u velikoj i zahtjevnoj župi te kao pjesnik i glazbenik. Ljepotom svoga pjesničkog izraza i urođenom glazbenom nadarenošću živio je sav predan za život župne zajednice te je stekao puno prijatelja. Bio je aktor kauze postupka za proglašenje blaženim Sluge Božjega Ivana Merza.
Umro je 13. studenoga 2001. i pokopan na Mirogoju.

1988.- 2008.

STEPINAC MATIJA. Rođen je u Brezariću - župa Krašić 1938. godine, gdje je završio osnovno školovanje. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Godine 1957. upisuje Bogoslovni fakultet u Zagrebu i 1962. godine diplomira te je 21. listopada zaređen za svećenika.
Godine 1963. je kapelan u Požegi i zatim 1964. u Sisku. 1969. godine postaje upravitelj župa Petrinja i Hrastovica, a onda 10. travnja 1970. novoosnovanih župa Utrina i Zapruđe u Novom Zagrebu.
Od 3. rujna 1988. do prosinca 2008. župnik je u župi Sv. Petra u Zagrebu.
Preminuo je 16.2.2011. godine u kanoničkoj kurji u Zagrebu.

2008.

dr. JOSIP JAKŠIĆ

2009.-

JOSIP GOLUBIĆ

 KRONOTAKSA ŽUPNIH VIKARA

 

Ivo Šalić

1960.

Ivo Trčak

1970. - 1971.

Ilija Žugaj

1971. - 1975.

Zlatko Golubić

1971. - 1972.

Ljubo Galetić

1975. - 1978.

Josip Brgles

1975. - 1984.

Andrija Kišiček

1978. – 1979.

Vlado Magić

1979. - 1983.

Vinko Gregur

1983. - 1985.

Stjepan Vuglovečki

1984. - 1988.

Vladimir Švenda

1985. - 1986.

Krešimir Bulić

1988. - 1989.

Dr. Karlo Koračević

1989. - 1993.

Josip Golubić

1993. - 1997.

Vlado Razum

1995. - 1996.

Željko Lemaić

1997. - 1999.

Zlatko Koren

1999. - 2000.

Tomislav Petranović

2000. – 2004.

Damir Bačun

2004. - 2005.

Željko Lovrić

2005. - 2006.

Alen Lulić

2006. - 2009.

Dominik Pleše

2009. - 2011.

Tomislav Škender

2011. -

Marko Kovač


KRONOTAKSA ĐAKONA

1988.

Ivan Štengl

1988. - 1989.

Ivica Šestak

1989.

Ivica Berdik

1991.

Ivan Šaško

1991. - 1992.

Branko Tomašić

1992. - 1993.

Vlado Razum

1993. - 1994.

Darko Pužin

1994. - 1995.

Davor Štuljan

1995.

Željko Lemaić

1995. - 1996.

Ilija Sudar

1996. - 1997.

Tomislav Pavlović

1997. - 1998.

Slavko Kresonja

1998. - 1999.

Ivica Reparinac

1999. - 2000.

Josip Karas

2000. - 2001.

Željko Lovrić

2001. - 2002.

Denis Barić

2002. – 2003.

Pavao Medač

2002. – 2003.

Ivan Ninković

2003. – 2004.

Nedjeljko Pišković

2004. - 2005.

Ivica Ivanković

2006. – 2007

Dominik Pleše
2007. – 2008. Bruno Matos
2008. – 2009. Marko Vuković
2009. – 2010. Andrija Miličević
2010. – 2011. Tomislav Hačko
2011. - 2012. Tomislav Kasić