Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Za nas je euharistijsko slavlje najveće blago. Ono je izvor i vrhunac cjelokupnog života Crkve. Ono će se po Božjem naumu nastaviti u vječnosti. Lijepo je da to blago njegujemo. Nedjeljna euharistija temeljna je zadaća kršćanina, ona je izvor naše nade i radosti, ona je zalog naše vječnosti, ona je bitna oznaka naše vjere. Jer da nema nedjeljne euharistije koja slavi i ostvaruje Kristovo spasiteljsko djelo, kojega bi smisla za nas imalo Kristovo uskrsnuće? Ovako, u svakoj misi, a pogotovo onoj nedjeljnoj, slavimo uskrsnuće Kristovo i uskrsnuće naše, proslavu Kristovu i proslavu našu. Jer, dionici smo njegova uskrsnuća, njegove proslave, dionici smo njegove božanske naravi.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Dj 2,14.22-23; psalam Ps 16,1-2a.5-11; 2. čitanje 1Pt 1,17-21; evanđelje Lk 24,13-35
Čitanje svetog Evanđelja po Luki:
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Izvještaj je satkan od sljedećih manjih cjelina:
– susret na putovanju (r. 13-16);
– razgovor na putu (r. 17 27); – večera u Emausu (r. 28-32);
– povratak i svjedočenje u Jeruzalemu (r. 33 35).
Za razumijevanje događaja važna su dva svojstva Isusova prema trećem evanđelju. Kod Luke, češće nego kod ostalih evanđelista, Isus se odaziva na gozbu prilikom koje tumači riječ Božju. Pritom dobiva prigovore što dopušta da ga se grešnica dotiče (Lk 7, 39) ili što “prima grešnike i blaguje s njima” (Lk 15, 2). Na posljednjoj večeri Isus je izjavio da neće više blagovati sa svojim učenicima dok ne nastupi kraljevstvo Božje (22, 16-18). Ovim blagovanjem u Emausu s dvojicom obeshrabrenih on najavljuje nastup Božje vladavine po svojoj smrti i uskrsnuću. Traži da ljudsko i vjerničko blagovanje bude znak otvorenosti ljudi za Boga i jednih za druge. Drugo važno svojstvo Isusovo jest putovanje u Jeruzalem na izvršenje mesijanskog poslanja (usp. Lk 9, 51 -19, 27). Dva učenika iz Emausa odustaju od učeničkog puta te odlaze u svoje prijašnje zvanje. On im se pridružuje na putu, oprašta im kolebljivost, daje se prepoznati i vraća ih na učenički put u Jeruzalem.
“Pođe s njima” (r. 15) na putu od Jeruzalema, pošto je u Jeruzalemu izvršio svoje životno poslanje. Ovim pridruženjem on želi osvijestiti svoje obeshrabrene učenike i vratiti ih na pravi životni put. “Ali prepoznati ga bijaše uskraćeno njihovim očima” (r. 16) – znači da se Uskrsli preobrazio, nije ponovno ušao u čisto zemaljsku egzistenciju. “Prorok silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom” (r. 19) – početnička je vjera u Isusa koji za njih i dalje ostaje prorok, ali silom ušutkani, poraženi prorok. “Mi se nadasmo” (r. 21) – znači da se više ne nadaju: Isus ostaje cijenjeni Božji čovjek, ali zauvijek poražen. Poruku anđela preko žena “da je on živ” (r. 23) Kleofa i njegov kolega nisu shvatili ozbiljno. Formula “on živi” način je naviještanja Isusova uskrsnuća ljudima s grčkom kulturom. Njima se nije naglašavalo da tijela Isusova radi uskrišenosti nema više u grobu (jer su Grci držali da je tijelo zatvor duše), nego da je Isus postao sami život, da ne može podleći smrti. Isus tumači Mojsija i proroke u onome što su predskazali o Mesiji. Time ističe da je svoju mesijansku službu obavljao u skladu s Božjom voljom, zapisanom u mesijanskim obećanjima Staroga zavjeta. Bog je od njegova prividnog poraza načinio životnu pobjedu ne samo za njega nego i za ljude koji mu se vjernički pridružuju.
“Ostani s nama jer zamalo će večer” pokazuje gostoljubivost Kleofe i kolege, a takvu gostoljubivost dobrih ljudi Isus je trebao u toku svoga ministerija. Trebaju je i njegovi misionari i ostali služitelji Riječi. Učenici prepoznaju Isusa u lomljenju kruha. Kao gost imao je čast da razlomi sudionicima večere kruh. Dva učenika morala su s njime puno puta jesti prije Velikog petka. Opazili su da Isus s osobnom pažnjom i ljubavlju lomi kruh sudionicima objeda. Iz te geste, sasvim isusovske, postali su sigurni da je Uskrsli s njima. Luka je izrazom “uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi te im davaše” (r. 30) htio namjerno podsjetiti na kršćansku euharistiju. Prepoznavši Isusa, putnici se odmah vraćaju u Jeruzalem da posvjedoče što su doživjeli. Jedanaestorica im ne daju progovoriti prije nego ispovjede svoju vjeru: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu” (r. 34). Tek tada smiju putnici ispripovijedati svoj doživljaj s putovanja i kako su prepoznali Uskrsloga prilikom lomljenja kruha.
Iz tog događaja slijedi pouka za nas današnje vjernike: – Isus uskrsli ostaje s nama na našem pojedinačnom i skupnom životnome putovanju, jer smo Crkva Božja na putu zemaljskom;
– Isus uskrsli s nama je kad god se u Crkvi čita i tumači Pismo;
– Isus je s nama kad prijateljski sjedamo za stol misleći na druge;
– Isus je s nama na euharistijskoj gozbi, na kojoj nas hrani
