Svete mise u našoj župi ćemo slaviti u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Nismo navikli vidjeti Isusa tako uzrujanog: kako pravi bič od užeta, tjera ljude i životinje iz Hrama, rasipa novce i prevrće stolove… Isus, koji je bio strpljiv i pun ljubavi sa svima, uključujući i grešnike, danas je ljut zbog tog nedostatka poštovanja prema Bogu u Njegovom vlastitom Hramu.
Danas je i godišnjica posvete Bazilike sv. Ivana Lateranskog (Papine katedrale) 324. godine i dobar je dan za razmišljanje o tome.
Zamislite da idete u kino i natrpate se kokicama i gaziranim pićima, ali bez da zapravo pogledate film! To se događalo kada su ljudi dolazili u Hram, ali ih nije bilo briga za Boga. Još i danas neki mogu ići u crkvu i razgovarati sa svima koje sretnu osim s Bogom. Neki ljudi zaboravljaju da je “kuća Božja” kuća molitve.
Bog je stvarno prisutan u našim crkvama, ali neki ljudi gledaju na crkvu kao na lijepu sliku ili kip. Isus se jednom potužio svetoj Faustini: „Kako mi je bolno što se duše tako rijetko sjedinjuju sa mnom u svetoj pričesti“, rekao je, „Čekam duše, a one su ravnodušne prema meni. Volim ih nježno i iskreno, a one mi ne vjeruju. Želim ih obasuti svojim milostima, a one ih ne žele prihvatiti. Tretiraju me kao mrtvi predmet, dok je moje Srce puno ljubavi i milosrđa. Da biste barem malo upoznali moju bol, zamislite najnježniju majku koja ima veliku ljubav prema svojoj djeci, dok ta djeca preziru njezinu ljubav. Razmislite o njezinoj boli. Nitko je ne može utješiti. Ovo je samo blijeda slika i prilika moje ljubavi.“ Marijo, kućo zlatna, neka uvijek tješim tvog Sina u Svetohraništu, za vrijeme svete mise, svojom prisutnošću i svojom molitvom.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Ez 47,1-2.8-9.12; psalam Ps 46,2-3.5-6.8-9; 2. čitanje 1Kor 3,9c-11.16-17; evanđelje Iv 2,13-22
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Riječ Gospodnja.
Evanđeoski odlomak Iv 2,13-22 prikazuje jedan od najsnažnijih trenutaka Isusova javnog djelovanja – čišćenje Hrama u Jeruzalemu. Isus, koji inače naglašava blagost, praštanje i ljubav, ovdje djeluje odlučno i proročki. Ušao je u Hram za Pashu i zatekao ga prepuno trgovaca i mjenjača novca. Umjesto da bude kuća molitve, Hram je postao tržnica i izvor zarade. Njegov postupak iznenađuje: istjeruje trgovce i obara stolove trgovaca i mjenjača novca. Time ne pokazuje bijes, nego duboku revnost za Božju svetinju i želju da se ljudi ponovno sjete pravog smisla vjere. Taj čin nije nasilje, već proročki poziv na obraćenje. Isus želi vratiti Hramu izvorno značenje – mjesto molitve, tišine i susreta s Bogom. Njegova reakcija pokazuje zabrinutost zbog izopačene vjere koja se pretvorila u puku formalnost i način zarade. Prizor otkriva njegovu brigu za čistoću štovanja te osudu licemjerja i pohlepe u vjerskoj praksi. Iako se događaj zbio prije dvije tisuće godina, njegova poruka ostaje aktualna.
Poruka ovoga odlomka i danas pogađa i katolike, jer i njihovo srce može postati „trg“ ispunjen brigama, strahovima, neiskrenošću i površnošću. Krist poziva vjernike da očiste svoje srce, da i uklone iznutra sve što ih udaljava od Boga i drugih. Čišćenje hrama potiče suvremene vjernike da prijeđu preko vanjskih vjerskih obreda. Kao što je Hram postao mjesto trgovine, tako i vjera danas može postati rutina, komercijalizirana ili samodostatna. Isusov čin podsjeća da autentično štovanje nije u obredima, zgradama ili izgledu, nego u iskrenom odnosu s Bogom utemeljenom na istini i poniznosti. Vjera koja traži profit, ugled ili udobnost umjesto služenja i ljubavi treba očišćenje. Čišćenjem Hrama, Isus je sve podsjetio da Bog želi iskrenost, a ne predstavu; ljubav, a ne transakciju. Pravo štovanje nije u tome što netko može dobiti, nego u otvaranju vjerničkog srca Božjoj prisutnosti. Isus nas izaziva da se zapitamo: Je li moja vjera autentična ili vođena osobnim interesom?
Kad Židovi od Isusa traže znak koji bi potvrdio njegovu vlast, on im tajanstveno odgovara: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Oni misle da govori o zgradi Hrama, ali evanđelist objašnjava da Isus misli na Hram svoga tijela. Time najavljuje svoje uskrsnuće – pobjedu života nad smrću. Nakon uskrsnuća učenici će se sjetiti tih riječi i shvatiti da je pravi Hram zapravo Kristovo tijelo, u kojem Bog trajno prebiva među ljudima. Govoreći o obnavljanju hrama u tri dana, Isus otkriva da je njegovo tijelo – a posredno i ljudska osoba – istinski boravišni prostor Boga. Ta misao i danas ima veliku duhovnu važnost. Naš život postaje “tržnica” gdje se sve može kupiti i prodati, a naša duša postaje trgovačko mjesto. U svijetu opsjednutom materijalnim uspjehom, vanjskom ljepotom i produktivnošću, podsjeća nas da su naša srca sveta mjesta. Poštovati i brinuti se za sebe i druge znači odati počast Božjoj prisutnosti u svakome. Svaka ljudska osoba, bez obzira na status ili vjeru, nosi taj Božji lik.
Ukratko: Isus obara stolove trgovaca i mjenjača jer brani svetost Božjeg doma, osuđuje pohlepu i licemjerje u vjeri, naviješta sebe kao novi Hram i poziva nas na unutarnje čišćenje srca. Isus ne ruši Hram; on mu vraća smisao. Kad se suoči s nama, nije da nas osudi, nego da nas očisti i napravi mjesta za živoga Boga u nama. U svim vremenima, pa tako i danas, njegove nas riječi i djela pozivaju nas da mu dopustimo očistiti srca, da postanemo pravi hramovi njegove ljubavi, pravednosti i mira. Čišćenje Hrama nije samo događaj iz davne prošlosti, nego stalni poziv na duhovnu obnovu. To je živ proročki čin koji progovara u sva vremena, a posebno u trenucima velikih sukoba kao što je onaj u Gazi. Bog ne prebiva u zlatnim građevinama, nego u srcu čovjeka koji živi u istini i ljubavi. Isus nas uči da svatko nosi svoj „unutarnji hram“ koji treba održavati čistim. Kad Krist uđe u taj hram i ukloni sve što nije sveto, naše srce postaje pravi dom Božji – mjesto mira, dobrote i svjetla.
